Kako redateljski, tako scenaristički, kostimografski, a dobrim dijelom i glumački, Šegrt Hlapić je postavljen na krive osnove. Izvođene su ekshibicije nad formom, pa se pokušajima estetiziranja i šminkom pokušalo nadomjestiti nesnalaženje u prijevodu s literarnog jezika Ivane Brlić Mažuranić. Umjesto stavljanja naglaska na čvrstu naraciju i dinamičnu presliku zahvalne priče na ekran, Petranović se više koncentrirao na vizualno i stilističko dotjerivanje, bolje rečeno pretjerivanje svojih malih junaka, nego njihov scenski nastup, govor i autentičnost prevođenja sjajne priče. Već iz foršpana nije slutilo na dobro. Životni i maštoviti likovi Ivane Brlić Mažuranić u filmskoj su verziji dobili tek plohe i freske.
Stariji glumci, bez obzira bili antagonisti ili pozitivci, u preglumljavanjima bi prečesto otišli u arteficijelnost (Navojec, Badurina, Lončar, Popović), dotle znane legende ovdašnjeg ili susjednog glumišta (Nadarević, Gregurević, Guberina, Kojo) simpatije beru na već izgrađeni manirizam prema pripadajućim rolama i udomaćenost njihovih lica. Naturščik priroda glavnih klinaca Mile Biljanovića i Ene Lulić doima se najmanjim problemom ovog statičnog i, nažalost, neuzbudljivog dječjeg filma. Osnova priče prati Hlapića i Gitu, koji nakon susreta i upoznavanja u road trip maniri bježe pred svojim proganjateljima. Vizualni šminkeraj kadrova, pretjerana ispeglanost ni po čemu ne odgovara arhaičnom duhu vremena i zaigranoj prirodi priče Ivane Brlić Mažuranić, te kao narativna cjelina izgleda suštinski sterilno i neuvjerljivo.
Poput neke od aktualnih TV-sapunica pri kojoj se natezalo umjetnost za rep goneći formu, a ne sadržaj, pa se bavilo trivijama više nego pričalo razumljivim filmskim jezicima. Premda je uložen očit produkcijski trud za realizaciju autentike, ekranizacija je dobrim dijelom promašena. U takvom kontekstu ni sentimentalna glazba skladateljice Andreis ne biva istaknuta niti dovoljno iskorištena. Šteta predloška, truda i vremena, no Hlapić je djeci 20. stoljeća drag lik, da naprosto zaslužuje popravak ne bi li o istom morali sjećanje bazirati na prešminkanom i posve krivo stiliziranom filmskom prosedeu.
3/10
