Kada su negdje 2003., dok još nije bilo niti albuma u planu, na internetu i nezavisnim radio stanicama svirale njene prve dvije stvari Galang i Sunshowers svijet koji je obraćao pažnju mogao je vidjeti da je riječ o posebnoj umjetnici. Studirala je film i imala je već izložbu svojih slikarija (Jude Law je bio jedan od prvih kupaca), a na poticaj Justine Frischmann za čiji je album radila cover, spot i snimala dokumentarac s turneje napravila je i glazbenu demo snimku. Ono što je primijećeno s njenim prvim albumom Arular 2005. jesu zarazni plesni ritmovi kao i na demo snimkama, ali također i politički radikalizam. Arular je bilo kodno ime njezinog oca koji je obitelj preselio iz Londona sredinom sedamdesetih kada je maloj Mayi (Mathangi 'Maya' Arulpragasam je M.I.A.-ino pravo ime) bilo tek šest mjeseci na njegovu rodnu Sri Lanku. Tamo je sve bilo spremno za građanski rat koji će početi 1983. i trajati do poraza Tamilskih tigrova prošle godine. Arular je podržavao tamilske borce za nezavisnost, a njegov je angažman obilježio život njegove obitelji u to vrijeme. U jednom trenutku su se morali preseliti u Indiju, a u London su se vratili 1986. Tek je tada M.I.A. naučila engleski, a tada je i naučila upijati sve te zvukove iz multietničkog Londona koje je kasnije tako genijalno spojila u svojoj glazbi. Na albumu Kala (ime njene majke) samo je nastavila istu priču, jednako dobro i jednako kvalitetno, a singlom Paper Planes se definitivno probila. U Americi je na kraju prodala preko pola milijuna primjeraka svog drugog albuma.
I sad, umjesto da iskoristi svoju komercijalnu privlačnost i ispod zaraznih ritmova i pijevnih stihova ubaci svoje radikalne političke stavove, M.I.A. je napravila težak i tvrd album. Koji vas neće toliko natjerati da veselo mrdate guzom, nego više da ostanete ukopani u mjestu. Nije da je album loš, da se on slušati, ali ostat ćete na momente prestrašeni. Isto se dogodilo administratorima YouTubea koji su zbog pretjeranog nasilja zabranili njen video za pjesmu Born Free. Teško da je M.I.A. postala umorna i depresivna. Udala se za Benjamina Bronfmana, sina direktora Warner Music Group i nasljednika megakorporacije Seagram koja je vlasnik velikih svjetskih brendova cuge. Rodila je i dijete prošle godine. Znači, dobro joj je u životu, zato možda se više ne mora pokušavati svidjeti nikome. Pa je napravila album lišen životnosti, koji nije nimalo zabavan.
