Američki redatelj Doug Liman, poznat po uzbudljivom, atraktivno režiranom Bourneovom identitetu, još se jednom pozabavio pitanjem tajnog identiteta vladinih agenata u vrlo solidnom filmu Poštena igra (Fair Game). No, u filmu nije riječ o nimalo poštenoj igri, kako bi se iz posve krivog prijevoda naslova filma dalo naslutiti: fair game se u filmu koristi u značenju divljač za odstrel, kako ozloglašeni moćni savjetnik predsjednika Busha Karl Rove u jednom trenutku definira status bivše agentice CIA.
Glavni likovi filma su bivši ambasador Wilson, koji je kao američki izaslanik otkrio neistinitost tvrdnji da je Irak kupio uran iz Nigera i o tome objavio novinski članak, i njegova supruga Valerie Plame čiji je tajni identitet agentice namjerno otkrio dužnosnik Busheve administracije kako bi se osvetio njezinu suprugu. Film podsjeća na svu beskrupuloznost republikanskih političara prema zviždačima, koji su ovaj put posve opravdano razotkrili fabriciranje dokaza za invaziju na Irak.
Ovaj vješto režiran film, snimljen po istinitim događajima (scenarij je temeljen na knjigama koje su napisali Wilson i njegova supruga), naglasak stavlja na osobne odnose protagonista, slično kao još jedan dobar film snimljen na istu temu, Predsjednička igra (Nothing but the Truth) Roda Luriea, i može mu se zamjeriti samo (tipično američki) Wilsonov uzvišeni govor praćen patetičnom glazbom u raspletu filma.
U glavnim su ulogama uvjerljivi oskarovac Sean Penn kao bivši ambasador u borbi za pravdu i Naomi Watts kao njegova hrabra supruga, lijepa i vješta agentica Valerie Plame. Njihova gluma odmjerena je i sigurna, i oboje su uspjeli stvoriti punokrvne likove.
Spomenimo na kraju da je šef kabineta bivšeg američkog potpredsjednika Dicka Cheneya Lewis Libby osuđen na 30 mjeseci zatvora na suđenju zbog otkrivanja identiteta Valerie Plame (koje je dovelo do ubojstva oko 70 njenih doušnika u Iraku), ali je dobio oprost od predsjednika Busha. Nije ni čudo da se Wilson nije vratio u administraciju čak ni za vrijeme Obame, već je osnovao kompaniju za konzulting za afrička pitanja i posvetio se pisanju knjige. Ljut zbog oslobađanja odgovornih, ovim filmom je zapravo dobio barem celuloidnu zadovoljštinu nad Bushovom administracijom.
