Već si je s MementomChristopher Nolan osigurao kreativno slobodu u Hollywoodu, od tog trenutka pa sve do propasti jednog ili drugog. Rijetki su oni koji to uspiju, poput Tima Burtona, Davida Finchera ili Kevina Smitha, a još su rjeđi oni koji to uspijevaju zadržati, a filmovi im i dalje budu financijski uspješni. Između tog filma s kojim je postao poznat među ljudima koji vile gledati dobre filmove (zapravo mu je to drugi film, prvi mu je mali niskobudžetni psihološki krimić Following) i posljednjeg, Početak, koji je koštao 200 milijuna dolara prošlo je deset godina, Nolan si je osigurao da mu sva vrata u filmskom svijetu budu otvorena, da mu bude dopušteno ama baš sve, ali jedna stvar se nije promijenila. On nas i dalje želi iznenaditi, potaknuti na razmišljanje i napraviti nešto originalno. Memento je imao jedan od najoriginalnijih zapleta koji ste imali priliku vidjeti na filmu. Frajera koji je na osvetničkom pohodu u potrazi za ubojicom svoje žene, a pati od gubitka kratkoročnog pamćenja. Film gledate kao krimić, samo što se radnja odvija unazad prema mjestu zločina. Tamo gdje vam je Memento natjerao mozak da se zagrcne, Početak vam pruža pravu i potpunu zafrkanciju s vašim sivim stanicama. Nije da je Nolan želio išta manje od toga. Osigurao si je podršku, velikog studija, najveći budžet do sada i Leonarda DiCaprija koji se ranije ove godine pojavio u Shutter IslanduMartina Scorsesea u kojem njegov lik boravi u vlastitoj stvarnosti, a zbog toga i u ludnici. U Početku je DiCaprio na čelu skupine stručnjaka stručnih u provaljivanju u tuđe podsvijesti. Uglavnom je to industrijska špijunaža. Drogiraju neku veliku facu, a onda mu kreiraju stvarnost u njegovom umu kako bi ga natjerali da im kaže ono što trebaju saznati ili napravi ono što oni žele da napravi. Osim ove 'stvarne' stvarnosti, u filmu postoje još tri razine. Tu je san, pa san unutar sna i san unutar sna unutar sna. Koja je koja je teško pratiti svima, ne samo gledateljima, nego i onima koji su ih kreirali. Posebno mjesto u timu imaju arhitekti snova. Njihov je posao stvoriti pozornicu, a to je onaj dio koji će većinu publike dovesti u kina. Scene u kojima likovi prkose gravitaciji nadmašuju jedino scene u kojima to isto čine ulice Pariza. U jednom će se trenutku preklopiti poput lista papira. Ne brinite, sve je to san. Prilično pretjeran san u svakom pogledu, ali u svakom slučaju san.
Nešto od te pretjeranosti pokazao je u svom prethodnom filmu Vitezu tame, jednom svom razmišljanju o herojima i teroristima. Pretjerani prozori u njemu, iznenađujuće, nisu uključivali spektakularnu akciju i specijalne efekte, iako toga je bilo u prilično solidnoj količini. Njega je ovdje zanimalo koliko daleko može doći s karakterima svojih likova, a da ih ne pretvori u potpunu karikaturu. Pa smo dobili Jokera u izvedbi sada pokojnog Heatha Ledgera koji je za njega posthumno dobio Oscar za sporednu mušku ulogu. Poludjeli zlikovac živopisnog izgleda koji bez jasnog motiva donosi golemu bol i nesreću svojim žrtvama postao je u trenutku jednim od najjezivijih filmskih negativaca svih vremena. Darth Vader je jedini koji bi ga mogao nadmašiti. Upravo je zbog toga Nolanov Batman morao učiniti nešto pretjerano, ultimativnu herojsku žrtvu i na sebe svaliti svu krivicu, žrtvujući svoju reputaciju. Sa svim tim je Vitez tame postao film s najvećom zaradom u Americi kojeg nije režirao James Cameron. Možda je Christopher Nolan ufuran u ulogu Jokera i stalno traži načine na koje će prevariti i zafrkavati svoju publiku. Radio je to i u Prestižu u kojem su se dva mađioničara natjecala u tome tko će koga nasamariti i na pozornici i u stvarnom životu. No, zna se tko je redatelj, tko stoji iza njih. Sada, s Početkom, smo uvjereni da Chrostpoher Nolan zna gdje nas želi voditi. Jedva čekamo sljedeće putovanje.
