Strah koji su proživjeli stanovnici glavnog grada BiH u razdoblju od 1395 dana (od '92 do '95) izgleda toliko realno i zastrašujuće, čak tisuću puta gore od bilo kakve koljačine i masakra kakvog bi mnogi očekivali.
O čemu se točno radi? U fokusu je neimenovana stanovnica Sarajeva koju igra sjajna španjolska glumica Maria Verdu ('Panov labirint', 'I tvoju mamu također'). Svakoga dana, ma što da radila, zajedno sa svojim sugrađanima mora prelaziti gradske ulice i dugačke prometnice nazvane Aleja snajpera. Tako je, s okolnih brda vrebaju snajperisti i ako nisi dovoljno brz, nećeš preživjeti!
70 minuta ovog izuzetno atmosferičnog filma nabijenog neizrecivim strahom dominira užasna klaustrofobija unatoč ogromnom prostoru sarajevskih ulica (slično kao u Carpenterovom 'The Thingu').
Briljanta je stvar što je iz filma u potpunosti izbačen dijalog bez kojeg cijela situacija u Sarajevu izgleda još depresivnije i sumornije.
Kolektivnu traumu građana prati sarajevski orkestar kojim ravna njujorški dirigent i kompozitor Ari Benjamin Myers čija glazba iz minute u minutu postaje sve dramatičnija i napetija, te naprosto usisava u ekran svakog iole normalnog gledatelja.
Još jedna stvar koja nudi potpun doživljaj situacije jest predivna fotografija filma u kojoj dominira sablazna siva boja i tamna odjeća glavne protagonistice koji Sarajevo prikazuju kao prvi pravcati grad duhova.
'1395 dana bez crvene' u MSU je imao hrvatsku premijeru, no i svojevrsnu svjetsku s obzirom da je do sada prikazan samo u gradovima koji su sudjelovali u stvaranju ovog djela (Manchester, London, Barcelona i Sarajevo).
