Datum 21. siječnja jako je važan za mene jer je tada rođena moja najstarija kćer koja je izrasla u predivnu, samosvjesnu, samopouzdanu… djevojku. Ona je mamin i tatin ponos i dika! Tog nadnevka, također, prije godinu dana izašla je i moja prva kolumna za Net.hr "Njena strana priče" u kojoj obrađujem teme i probleme koje muče moje frendice i frendove, poznanice, muža Niđu itd. "Ajde bogati, tko će to čitati!? Ljudi danas samo čitaju naslove i onda pišu hejterske komentare. Osim toga, gledaju slike i kratka videa, a ti nemaš ni jedno ni drugo. Ako nisi na društvenim mrežama - ne postojiš. Bilo bi ti pametnije da napraviš Instagram i slikaš se polugola i onda kroz to proturiš i kolumnu kao što radi većina wannabe spisateljica i kolumnistica" rekla mi je tada moja Vesna. No, bila je u krivu.
Ni sanjala nisam da će se od tada moj kružok uvelike povećati te da neće biti isključivo ženski, a važan dio njega ste vi moje drage čitateljice i čitatelji. Kroz ovu godinu dana dobila sam mnoštvo poruka od vas i pravi mi je gušt to čitati. Drago mi je da vam barem malo mogu pomoći pišući o problemima koji vas muče i poručiti vam da niste sami i da se sve u životu više-manje može riješiti. "Uljepšala si mi dan", prožima se kroz skoro svaku vašu poruku i od srca vam hvala na tome! Neki od vas čitaju moju kolumnu prije spavanja, a ako kojim slučajem ne bude objavljena petkom navečer, jer je ne stignem napisati zbog brojnih obaveza, odmah dobijem poruke u inbox jesam li dobro i zašto nema "Njene strane priče"…
"Kolumne su ti genijalne, pregenijalne, to je tako lucidno i svježe i britko, bez pretencioznosti, čistog stila i nadasve komično… Oduševljena sam…", "Petak je danas i znaš šta?! Jedva čekam tvoju kolumnu…", "Pročitala sam vašu kolumnu i odmah se bolje osjećam i život mi je ljepši…", "Najljepši dio dana mi je kad u krevetu navečer pročitam vašu kolumnu…", dijelovi su nekih poruka koje su mi posebno drage.
Naravno, među mojim čitateljima ima i, kolokvijalno rečeno, hejtera. No, ne bih ih tako nazvala. Po meni, oni su nadri intelektualci koji ne razumiju ironiju i sarkazam, a većina njih ima kupljene doktorate i razne titule pa se njima kiti i pokazuje ih cijelom svijetu.
'Bukowski je crknuo, crkni i ti!'
Oni su me proglasili sotonom, iluminatom, wannabe Carrie Bradshaw, napravili moje lažne profile na društvenim mrežama itd. zbog mojih tekstova koje su pomno iz rečenice u rečenicu secirali i proučavali umjesto da se bave vlastitim životima koji su, pretpostavljam, jako otužni i tragični jer ih prožima mržnja, strah i odbojnost prema svemu što se ne poklapa s njihovim životnim stavovima i onda se na internetu skriveni iza znakovitih nadimaka poput Prometej i sl. rugaju, vrijeđaju i zlostavljaju pojedinca koji nije skrojen po njihovoj mjeri.
Na njihove komentare upozore me moje prijateljice i čitateljice i da mi njih nema, ne bih ni znala što se sve o meni piše na internetskim bespućima. "Ženo, jesi vidjela da si tema na forumu? Znači ljudi su čitali tvoju kolumnu iz 11. mjeseca i na 33 stranice pisali komentare, toliko ih je dirnula tema, još su i link stavili…", javila mi je neki dan moja Pola. Na to sam se samo slatko nasmijala, skuhala čaj, pročitala tri komentara, umalo se zbog njih upiškila od smijeha jer me zabavilo to koliko su stupidni i primitivni, toliko da su i djeca vrtićke dobi elokventnija od tih komentatora, stišala i odložila mobitel te krenula gledati "Will i Grace"…
Moji dragi nadri intelektualci i ja imamo povijest dugu 20-ak godina, još od magazina Klik. "Bukowski je crknuo, crkni i ti!", jedan mi je od njihovih najdražih komentara kojeg sam tada dobila. Ove novijeg datuma neću vam sada navoditi jer su mi bezveze i totalno nemaštoviti te se svode na puko vrijeđanje. No, nije mi jasno zašto čitaju moje tekstove ako im se ne sviđaju!? "Ma to su ti, draga moja, sociopati i sadisti, a više od pola njih vjerojatno treba otići na liječenje u ludaru. Njima je duševna hrana iživljavanje na drugim ljudima. Možeš pročitati sve knjige ovoga svijeta i imati sve moguće titule, no ako voliš ponižavati druge ljude i prema njima se superiorno postavljaš, onda si nula od čovjeka", zaključila je Vesna.
Bilo kako bilo, s vremenom sam se navikla i na svoje hejtere. Njih mora biti jer, kako kaže stara izreka "medalja ima dvije strane" i ne možeš se svima svidjeti. Hejteri su također dio mog profesionalnog života, pa sam im odlučila posvetiti dio ove kolumne. Nekako im se osjećam dužna jer su oni na mene potrošili sate, dane i mjesece svog života, pa mogu i ja na njih barem sat vremena. Gledam ih isključivo iz sociološke perspektive jer su oni dobri indikatori "modernog" društva u kojem živimo. Da njih nema, ne bih ni znala koliko su neki njegovi pripadnici umobolni i kako razmišljaju…
'Hebeš društvo u kojem je starenje smrtni grijeh'
Nadri intelektualci, među ostalim, prije godinu dana nadahnuli su me da napišem prvu kolumnu koja je objavljena pod naslovom "Zašto na žene starije od 40 gledamo kao na bolest? Ako si iole živčana, odmah si za ludaru i ostaješ tako luda do smrti". Naime, ostala sam šokirana kad sam vidjela koliko se po internetu pljuje po 40+ ženama.
"Mene s gnušanjem gledaju kad prođem ulicom ovako stara i oronula i vučem svoje staro du**, naborano lice i obješene sise. Samo čekam da me netko kamenom pogodi u glavu ili da me polije benzinom i zapali jer nisam u facu nalila pola litre botoksa i silikonima povećala sise. Ma jeste li vidjeli vi te komentare po društvenim mrežama o našoj generaciji?! Dakle, prenijet ću vam samo one pristojnije: 'stara ofucana baba', 'njeno vrijeme je prošlo', 'pregazilo je vrijeme', nitko je više neće jer je prešla puno kilometara', 'ušla u menopauzu pa pošandrcala - neka se liječi', 'prošla je dobnu granicu'", kroz smijeh je kazala Vesna koja ima 49 godina i kraljica je sarkazma. Po pitanju toga Zoran Šprajc je u odnosu na nju mala beba.
"Takva sam kakva sam! Ja sebe volim ovakvu i ne pada mi na pamet 'pomlađivat' se samo zato što većina žena, koje su po meni totalne šupljače, to radi. Prije su ženske peglale odjeću, a sada peglaju sebe. Ja sam svaku svoju boru pošteno zaradila i ponosno ih nosim. Prije je mjerilo pametne osobe bio IQ, a danas je obujam grudi ili mišića, ovisi kojeg si spola, i koliko imaš pratitelja na društvenim mrežama. Hebeš tako površno i infantilno društvo u kojem je starenje smrtni grijeh i koje te vrednuje po izgledu, a ne po karakteru i po tome kakva si osoba", zaključila je i ja sam se zdušno složila s njom.
Dragi moji, jedan je život, a ako i postoji reinkarnacija više se nikad nećete roditi pod istim identitetom kojeg sada imate i zato ga živite u miru i ljubavi prvenstveno prema sebi, a onda prema drugima. A vi, hejteri moji dragi, po tko zna koji put vam ponavljam: potražite pomoć psihijatra ili psihoterapeuta. Za mnoge od vas još nije kasno! "Nitko vas ne može spasiti osim vas samih, a vi ste vrijedni spašavanja. To je rat koji se ne dobiva lako, ali ako je išta vrijedno pobjede onda je to - to", opomenuo je nekoć Charles Bukowski.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autorice i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
