Nedavno sam bila gošća kod Sanje Tatalović u njenoj emisiji "Ljubav i sex na eks" i prvo pitanje koje mi je postavila bilo je "Na što se žene žale u tvojim kolumnama?". Bilo mi je zaista teško odgovoriti na to jer mi emisija od sat vremena definitivno ne bi bila dovoljna, pa sam bez razmišljanja ispalila "Većinom se žale da su muškarci prljave svinje koje ne znaju počistiti za sobom…". Ugrizla sam se za jezik kad sam shvatila da sam mogla otvoriti emisiju s puno ozbiljnijom temom, no bilo je prekasno. Lavina se već pokrenula, zatrpala me i tako mi onemogućila povratak nazad, a emisija ide uživo…
Prije početka emitiranja obećala sam si da mi jezik neće biti brži od pameti, no samu sam sebe, po milijunti put, zeznula. "Kad je Bog dijelio takt, ti si bila posljednja u koloni i vjerojatno si otišla na wc kad je bio tvoj red pa ga nisi ni dobila. No, zato si brzopletost prva dobila", našalio se moj mužić Nidžo nakon emisije. Nakon tog mog gostovanja, kojeg možete pogledati OVDJE, uslijedila je njegova pomna analiza u mom ženskom kružoku.
"Muškarci nisu prljave svinje, već je većina odgojena po rezonu da su im žene sluškinje i to treba sasjeći u korijenu", zaključila je važno moja Vesna koja nadljudske napore ulaže u to da svoja dva sina i kćer odgoji u duhu feminizma, no njenu budaletinu od muža, kako ga sama od milja zove, čak i pred njim, proganja strah da će im sinovi postati gej ako kuhaju i pospremaju, pa ih je od malih nogu upisao na atletiku i taekwondo da se barem znaju obraniti i brzo trčati kada ih homofobna bijesna rulja napadne.
"Tako već godinama umjesto da kuhaju i pospremaju - idu ne treninge, pa je opet sve na mene palo! Kako god da okreneš, uvijek je Vesna mazga", požalila se. "Pa zašto ti kćer ne pomogne?", pitala sam ju. "Ženska glavo, jesi ti normalna?! Pa neću malu učiti da bude sluga braći, ocu i meni!", odgovorila mi je nabrijano, a Iva ju je dobrano spustila na zemlju "Ovako je učiš da je majka svima sluga!".
'I muškarci imaju svoj krug podrške'
To je Vesni definitivno na pune dvije sekunde začepilo usta, a onda se ponovo oglasio skeptik u njoj. "A kakav je ono trening muškaraca o kojem ste pričali? Zar zaista postoje treneri i edukatori koji od zatucanog pećinara mogu napraviti pravog muškarčinu koji poštuje žene?", pitala me je. "Pa naravno da postoje. I muškarci imaju svoj krug podrške i svoje kružoke isto kao i mi žene", odgovorila sam, a Vesna me nestrpljivo srezala. "Da! Imaju u birtijama i kladionicama! Ha, ha, ha… Malo mi je šuplja ta priča s tim treninzima. Ne postoji trener koji bi moju budaletinu natjerao da se promijeni. Možda da mu pred nosom zamahne s milijun eura, no i to bi bilo kratkog vijeka. Nakon par dana sigurno bi vratio novac i postao opet ono staro, paranoično, flegmatično gunđalo".
"Nažalost mislim da pogrešni muškarci idu na te treninge. Pomoć i usavršavanje traži samo nekolicina njih koji sebi žele dobro i koji su već osobe 'velikog srca' te traže način i alate kako da budu još bolji svojim partnericama, djeci i svijetu. A ti si zaista, draga moja, mogla otvoriti emisiju s nekom boljom izjavom, a ne onom o muškarcima i svinjama", opomenula me Iva.
I zaista, u pravu je! U zemlji gdje se žene još uvijek bore za svoja prava, gdje ne prođe dan, a da neka od njih nije maltretirana, ponižavana ili zlostavljana, meni je čišćenje bilo na pameti?! WTF? Zar sam tako površna?! I onda mi je sinulo: o takvim stravičnim događajima većinom sam čitala i nekoć davno kao novinar pisala, a sad se rijetko s njima susrećem. Naravno, ne svojim izborom, već zato što mi je tako nametnuto, inače bih ostala kruha gladna.
Naime, prije par godina, potaknuta dirljivom i potresnom, no istovremeno i ohrabrujućom i inspirativnom životnom pričom jedne moje kolegice koja je s djecom jedva izvukla živu glavu iz nasilne veze, napisala sam roman u kojem je ona glavna heroina. Htjela sam da čitatelji iskuse kako se osjeća žrtva psiho-fizičkog zlostavljanja i da steknu uvid kroz kakav pakao ona prolazi te poručiti svima koji prolaze slično stravično iskustvo da izlaza iz njega itekako ima.
No taj rukopis se još uvijek kiseli na mom računalu jer mi je potencijalni izdavač rekao da "ljudi ne žele čitati realne priče, već samo bajke i lijepe storije", pa da im se to financijski ne isplati izdavati. Bilo bi mi ljepše čuti da su mi rekli da je roman pravi drek te da se ostavim ćorava posla i promijenim zanimanje. Nakon dvije odbijenice pod tom istom izlikom odustala sam od potrage i bacila se na lifestyle novinarstvo i chick-lit…
'Rijetko koga je briga za zlostavljane žene'
"Je evo baš trčim i udaram se nogama u guzi** da pročitam ljubavni roman ili neku bajku. Nikad u životu nisam pročitala tako nešto, niti ću! Naravno, lektira se tu ne računa", povikala je Vesna. "A šta si mislila?! Da će svi pohrliti to izdati?! Pa, većina ljudi zaista čita nekakve bajke i erotiku i kupuje one self help gluposti kojima se samozavaravaju i slušaju predavanja na kojima uče kako da si promijene frekvenciju kao da su tranzistori… Ti si, draga moja, tako naivna! Većina ljudi misli samo na sebe! Rijetko koga je briga za zlostavljane žene i kroz šta one prolaze. Da jeste, ne bi ih toliko bilo oko nas", kazala je, a prestravljena Iva ju je prekinula. "Nije valjda da te ona tvoja budaletina zlostavlja?!", povikala je.
"Ma ne! Ne daj Bože! On je jedan veliki nježni medo koji me drži k'o kap vode na dlanu. Je da je malo udaren mokrom krpom po glavi, ali je neopisivo senzualan i dobroćudan. Ne znam tko bi volio i trpio mene ovako lajavu i tvrdoglavu. Ponekad se JA moram zakočiti da ne bih JA njega maltretirala. Teško je zauzdati ovu moju jezičinu kad počne rafalnu paljbu", požalila se Vesna. "Tvom mužu treba dignuti spomenik. Stvarno si teška k'o teška godina! Treba te u zatvor baciti", bocnula sam je, no ona se nije dala izbaciti iz takta, već je nastavila s pričom.
"Gore iznad nas, na četvrtom katu, živi jedna jadna žena s nasilnikom. Srce mi se para skoro svaku noć kad počne vrištati kad je monstrum dohvati i ubije boga u njoj. Svaki put zovemo policiju i uvijek isto: dođu, odu ili ih privedu, a monstrum sve luđi, a ona sve slabija i boležljivija… Popila sam kavu s njom par puta da vidim kako joj mogu pomoći, a ona, jadna, mi se pohvalila da njih dvoje idu na nekakvo savjetovanje i da se on puno popravio. Je! Moš' si mislit! Sad je tuče samo jednom tjedno, a ona se, mišek mali, samozavarava, tješi se da će se promijeniti i sažalijeva ga kao žrtvu, a ne vidi da je u svemu tome ona jednina žrtva i ne možeš joj to nacrtati ni da se na glavu posadiš. Pokušala sam to i sada više ne priča sa mnom. Taj njen zlotvor totalno joj je isprao mozak!
Takve zlikovce treba doživotno zatvoriti, a žene educirati kako da ih prepoznaju i izbjegnu! Sve dok se u obiteljima dečki odgajaju u uvjerenju da su papučari oni koji pomažu ženama i koji su ravnopravni s njima, a da je pravi muškarčina glavni u kući, za zlostavljanje i podčinjavanje žena lijeka nema", zaključila je ljutita Vesna.
I tako smo mi naš kružok zaključile s knedlom u grlu i gorčinom u ustima zbog spoznaje da unatoč tome što smo u 21. stoljeću i živimo u vrijeme velikog tehnološkog napretka, za većinu žena ništa se nije promijenilo nabolje. Da prostite, isto sra**, drugo pakovanje!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autorice i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
