Blagdani su noćna mora skoro svake žene. Sve do neki dan trčala sam po gradu k'o bezglava kokoš tražeći darove i pitala se 'Zašto mi to u životu treba?'. Ove godine moji klinci su me očito zamijenili za Djeda Božićnjaka jer umjesto da njemu pošalju popis poklona koje žele, svečano su ga meni uručili. Tako bi nakon posla svaki dan nabacila tenisice na noge i pičila po gradu da se sve dimilo iza mene, toliko da me se ni Usain Bolt ne bi posramio.
Pitate se što me je dovelo u ovaj nezavidan položaj? Pa blagdanska groznica i konzumerizam, dakako! Dvije odvratne pojave i boljke modernog čovjeka koje muž i ja s klincima svake godine pokušavamo izbjeći, no na neku foru uvijek, ama baš uvijek, upadnemo u istu zamku. Ne znam točno što ili to je tome kriv: zavodljiv blagdanski ugođaj po gradu ili oni blještavi natpisi "rasprodaja" po izlozima trgovina ili reklame sretnih obitelji kako idilično slave Božić… ili sve to zajedno. No, znam da ovoj boljci za sada lijeka nema. Možda da se za vrijeme Advenata s obitelji sakrijete u neku pećinu daleko u divljini i izađete sredinom siječnja?!
Niđo i ja se s klincima se svake godine dogovorimo da od Božića nećemo raditi neki big deal i da ćemo ga provesti skromno i bez neke pompe i halabuke. I to u teoriji fenomenalno izgleda, no u praksi se redovito pretvori u nešto sasvim drugo! Moja djeca su, kolokvijalno rečeno, alfe, poput muža i mene, i svatko od nas misli da najbolje sve zna. Blagdani se, stoga, obično u kući Vidićevih spontano pretvore u natjecanje tko će efektnije i brže obaviti svoje blagdanske zadatke.
Niđo i ja imamo apsolutno suprotne vizije kad su ukrasi i božićne lampice u pitanju. Ja bih bor od metar i pol, a on od dva i pol metra. Njegova maksima je "što veće, to bolje", a moja "manje je više". I tu se lijepo složimo da se ne slažemo i obično ga dovedem pred gotov čin kao i on mene. Inače preferiram jednu boju za božićno drvce, a ove godine odlučila sam se za crvenu. Moji su me, naravno, svesrdno podržali u tome, a Niđo si je odredio budžet za lampice da ne pretjera. I tako su pripreme Vidića za skroman i dostojanstven Božić počele glatko da ne mogu glađe. Sve do neki dan!
'Za Božić sam si poklonila duševni mir i odmor'
Kad sam se vratila doma s roditeljskog sastanka u školi, dočekalo me par "ugodnih" iznenađenja. Naime, ako nisam oslijepila kad sam tada zakoračila u dnevni boravak - nikad neću! Od mog elegantnog i decentnog dekora nije ništa ostalo. Cijeli stan svijetlio je k'o Betlehem, toliko da mi ni sunčane naočale nisu pomogle i požalila sam što nemam one za varenje. No, to nije sve! Niđo je stajao u sredini hrpe praznih kutija od lampica i bjesomučno se spremao otvoriti još jednu… Grančice bora samo što se nisu raspukle od težine silnih ukrasa, a izgledao je kao da ga je Picasso naslikao u svim duginim bojama. I naravno, to nije sve! Kuhinja je bila bojno polje na koje je pala atomska bomba od čokolade i brašna jer su moje kćeri, koje imaju 14 i 16 godina, odlučile napraviti Setteveli tortu koju nikad u životu nisu radile…
Frendice u mom ženskom kružoku pobožno i sućutno su me slušale i svesrdno su pokušavale da ne prasnu od smijeha. To im, naravno, nije pošlo za rukom, pa kad se vesela graja utišala, oglasila se Vesna.
"Ja sam ove blagdane odlučila iskoristiti za svoje duhovno buđenje! Za Božić sam si poklonila duševni mir i odmor", kazala nam je važno. "Pa, kako si to uspjela?", pitala sam ju. "E pa fino! Pukao mi je film kad mi je ona moja budaletina od muža dala popis darova koje moram kupiti, jela i kolača koje moram spraviti, rodbine koja će prespavati kod nas za doček Nove i kojoj moram kuhati i spremati za njima jer su lijeni debili i gotovani… Ja sam fino taj popis pročitala i zapalila ga ispred njega i rekla mu 'Hebi se ti i tvoja rodbina i blagdani! Nisam vam ja sluškinja i kuharica!'", lupila je snažno šakom o stol poput neke vladarice koje je upravo donijela važan dekret i pripalila cigaretu.
"Vau! Koja carica!", pomislila sam, no Iva je bila drugačijega mišljenja. "Baš si grozna! Nije li to sebično od tebe?", kazala je. "Pa kad moji klinci i ona moja budaletina od muža mogu biti sebični, zašto ne bih i ja bila?! Sad fino gledam prašinu kako se taloži po namještaju i mrvice koje se množe po podu jer svi čekaju da to ja pospremim. E pa neće više Vesna! Nije ona glupača! Sada kad dođem s posla fino si natočim čašu vina i legnem u kadu, pa si napravim piling… pa onda fino malo joge nabacim i meditacije…"
'Blagdani služe da se obitelj druži'
"I muž se ne ljuti na tebe i ne kvoca ti?", pitala ju je zabrinuta Iva. "Naravno da jeste, no odlučila sam da me to uopće to ne dira! Znaš mene: što zacrtam - to i ostvarim. Kad mi počne prigovarati ja samo zamislim magarca ispred sebe kako njače, poljubim ga sočno u usta i nastavim dalje po svom i do definitivno pali!"
E, sada sve koji misle da je Vesna neka bezdušna kujetina, moram razočarati. Ona i njen suprug u braku su već sto godina, a djeca su im u srednjoj školi i na fakultetu i svi su rednom od nje naslijedili tvrdoglavost i svojeglavost. Moja prijateljica je dobra k'o kruh i godinama je svoje ukućane učila da budu uredni, pospremaju i sl. Skoro svakodnevno držala im je predavanja o tome da im ona nije sluškinja, već mama i supruga, no iz nekog razloga, ispalo je kao da govori zidovima, a ne djeci i mužu. No, skrenula sam s teme.
"Blagdansko slavlje i darivanje izmislio je muškarac kako bi što više izmučio nas žene. Ne daj Bože da odmaramo. To je smrtni grijeh!", zaključila je skeptično mudrica Iva. "Prodaju nam priču da je adventsko vrijeme za promišljanje o životu, duhovnom buđenju i duševnom miru, a ispada da je to vrijeme kada muškarci isključivo promišljaju kako se dobro napiti i najesti i možda nešto usput i povaliti, a mi žene od silnih obaveza nemamo uopće vremena promišljati o bilo čemu, osim možda o suicidu. Žalosno je da većina nas u Hrvatskoj 'u to vrijeme godišta' moramo biti chefovi dostojni nekog Michelinovog restorana s pet zvjezdica i stručnjakinje za dekoraciju doma… Ubijaš se danima u kuhinji, nakuhavaš, čistiš, pospremaš… a zbog čega?! Blagdani služe da se obitelj druži, a ne da se prežderava, pijanči i natrpava poklonima. Prokleti konzumerizam!", zaključila je, a s time i ja završavam današnju kolumnu.
Dragi moji, bilo da slavite Božić ili ne, od sveg srca želim da vam blagdani proteknu u zdravlju, sreći i miru i nadam se da će nam sljedeća Nova godina biti puno bolja od ove šugave stare!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autorice i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
