Iako znanstvenici još nisu uspjeli objasniti zašto neki ljudi planu lakše i brže od drugih, barem su napokon uspjeli identificirati područje mozga koje potiče nasilno ponašanje s predumišljajem.
Da odmah razjasnimo, ovdje se ne radi o uzvratnom nasilju, kada je osoba isprovocirana da se brani ili kada je toliko iživcirana da napadne nekoga. Umjesto toga, radi se o potpuno zlobnom, neprovociranom napadu, te bi mogao objasniti zašto neki ljudi imaju sklonost napadati ili tlačiti druge ljude bez očitog opravdanja.
Pokusi na miševima
Znanstvenici objašnjavaju kako su usadili elektrode u mozak mužjaka miševa kojima je često pružana mogućnost napadanja slabijih mužjaka.
Dva bi se miša stavila u istu komoru, ali bi bili odvojeni pregradom. Pregrada bi imala dvije male rupice kroz koje bi jači miševi njuhom mogli nanjušiti suparnika. Ovisno o rupi koju bi izabrali znanstvenici bi ili uklonili zapreku ili je ostavili na mjestu, tako da su s vremenom miševi naučili koja im rupa omogućuje napad na slabijeg miša.
Nakon što je proces učenja završen, neki su miševi počeli iskazivati jasno preferiranje 'borbene' rupe, dok drugi nisu, što je znanstvenicima omogućilo identifikaciju koji su miševi prirodno motivirani za borbu a koji ne.
Agresivni miševi
Promatrajući agresivne miševe, znanstvenici su otkrili kako se akrivnost u moždanoj regiji po imenu ventromedijalni hipotalamus (VMHvl) pojačavala kada su odlučivali koju rupu izabrati, što ih je na kraju potaknulo da izaberu 'borbenu' rupu. Zbog toga znanstvenici smatraju kako bi VMHvl mogao igrati ključnu ulogu u motiviranju na neprovociranu agresiju.
Da bi testirali tu teoriju odlučili su provjeriti kako na to područje mozga djeluje prestanak naučene povezanosti između određene rupe za nos i prilike za napad na slabijeg suparnika. U skladu s time, prestali su omogućavati miševima da se bore, bez obzira koju rupu odabrali, sve dok se uvjetovana povezanost nije izgubila. Nakon toga je i prije zamijećena povećana aktivnost u VMHvl-u isto nestala, što dodatno pojačava ovu hipotezu.
Zatim su koristili miševe koji su stvoreni bioinžinjeringom da nose određene gene koji se aktiviraju svjetlošću, a koji su mogli kontrolirati način na koji djeluju neuroni u VMHvl području. Koristeći svjetlo ručne svjetiljke, znanstvenici su mogli stimulirati ili inhibirati te neurone, te su otkrili kako stimulacija rezultira povećanom sklonošću za borbom, dok je inhibicija imala suprotan učinak.
Nasilno ponašanje
Ta otkrića ukazuju na to da VMHvl stvarno igra glavnu ulogu u neprovociranom nasilnom ponašanju, iako kako se točno taj dio mozga kontrolira ostaje pitanje za daljnja istraživanja. Naprimjer, autori predlažu kako impulsi iz drugih dijelova mozga u VMHvl povezuju agresivnost s nagradom. S druge strane, kako VMHvl sadrži visoku koncentraciju androgenih receptora, moguće je da se radu o posljedici povećane količine testosterona.
Komentirajući otkriće, vodeći je znanstvenik Dayu Lin objasnio kako bi informacije do kojih je ovo istraživanje došlo mogle voditi daljnja nastojanja za razumijevanjem agresivnih impulsa.
