U okviru novog proučavanja arheoloških podataka Maja istraživači sa Sveučilišta u Arizoni su analizirali 154 uzorka radiokarbonskog datiranja s jednog arheološkog nalazišta, kraljevske palače u Ceibalu, koji je bio spaljen do temelja tijekom kolapsa klasične civilizacije Maja u 9. stoljeću.
Nova analiza dala je precizniju kronologiju te otkrila uspone i padove koji su doveli do propasti civilizacije.
Istraživanje, čiji će rezultati biti uskoro objavljeni u časopisu PNAS, otkrilo je da je prije konačne propasti bilo manjih "kolapsa". Prema podacima dobivenih datiranjem radioaktivnim ugljikom, obrasci veličine populacije i gradnje prije i poslije svakog pada bili su gotovo identični.
"Ono što smo otkrili je da su dva slučaja propasti – Klasični i Pretklasični – slijedili slične obrasce", navodi u priopćenju glavni autor studije Takeshi Inomata, profesor antropologije i arheologije na Sveučilištu u Arizoni.
"To nije samo jednostavni kolaps, nego postoje valovi kolapsa. Kao prvo, tu su i manji valovi, vezani uz ratovanje i neke političke nestabilnosti, a onda dolazi veliki kolaps, u kojem su mnogi gradovi napušteni. Zatim je na nekim mjestima došlo do oporavka, samo da bi uslijedilo još jedan kolaps", navodi.
Iako znanstvenici još uvijek nemaju odgovor zašto su baš Maje i njihovi gradovi tako brzo nestali, najnovija analiza nudi jasniju sliku o dva urušavanja velike civilizacije.
"Jako je, jako zanimljivo da te obje propasti izgledaju vrlo slično, ali u vrlo različitim vremenskim razdobljima", kaže suautorica studije Melissa Burham. "Sada imamo dobro razumijevanje onoga kako je taj proces izgledao i to potencijalno može poslužiti kao predložak za druge istraživače da provjere imaju li i oni slični obrazac na njihovim arheološkim nalazištima na tom području".
