"Ulazak ili izlazak kroz vrata služi umu kao 'graničnik', sredstvo za razdvajanje epizoda aktivnosti koje se potom arhiviraju u memoriju", kaže istraživač Gabriel Radvansky, psiholog na Sveučilištu Notre Dame. "Prisjećanje odluke ili radnje počinjene u drugoj prostoriji je teško jer je već kategorizirana u drugu 'datoteku'".
U našem umu, kao i u filmovima, prijelaz preko praga označava kraj scene.
Takvo objašnjenje rezultat je serije eksperimenata koji su ispitivali vezu između pamćenja i raznih načina hodanja po kući.
Radvansky je prvo dao grupi sudionika u testu zadatak da izaberu jedan predmet s jednog stola te da ga zamjene za drugi predmet u drugoj sobi. Zatim je poslao drugu grupu da izvode iste zadatke između stolova koji su bili jednako udaljeni, ali u istoj prostoriji.
Ah, ta vrata...
Razlika u rezultatima dvije grupe bila je dovoljno velika "da provozate kamion kroz nju", izjavio je Radvansky, "ljudi bi dva do tri puta češće zaboravljali što su trebali napraviti nakon što bi prošli kroz vrata". To je sugeriralo da vrata djeluju kao mentalni blok i utječu na našu sposobnost da povratimo sjećanja formirana drugdje.
Otkriće se pokazalo istinitim i kada su sudionici testova prolazili kroz virtualni prostor, kao i kada su se kretali pravim svijetom.
Ali je li baš prolazak kroz vrata ono što prouzrokuje blokade pamćenja, ili se jedostavno radi da više nismo u istom okruženju u kojem smo bili kada smo naučili naš zadatak. Da bi to otkrio, Radvansy je zatražio od dobrovoljaca da još jednom izvrše zadatak zamjene predmeta, ali ovaj put su trebali proći kroz nekoliko vrata koja su ih dovela do sobe u kojoj su počeli. Ispalo je da ih je pamćenje izdalo jednako kao i prije, ako ne i gore.
Mentalni graničnici
"Kada bi prošli kroz nekoliko vrata, postotak pogrešaka se povećao. To sugerira da sam čin prolaska kroz vrata, a ne činjenica da smo u različitom okruženju, ubija pamćenje", rekao je Radvansy.
Zašto se to događa?
"Krećemo se kroz svijet koji je jako dinamičan da bi se mogli lakše nositi s njime mi usitnjavamo stvari", kaže Radvansky.
Neuroznanstvenici su počeli snimati mozgove ljudi koji prolaze kroz vrata i tek počinju slagati sliku kako točno mozak vrši tu funkciju.
Mentalni graničnici su korisni jer nam pomažu organizirati naše misli i pamćenja. Ali kad se pokušavamo sjetiti one stvari koju smo htjeli napraviti... ili uzeti... ili možda naći... mogu ići na živce.
"Mislim da su arhitekti zainteresirani u ovo istraživanje jer žele dizajnirati učinkovitiji prostor. Na primjer, trebati će razmotriti gdje sve trebate vrata, a gdje ne", zakaljučuje Radvansky.
