Na Zemlji se u razdoblju od 540 milijuna godina dogodilo pet masovnih izumiranja. Neka od njih bila su uzrokovana velikim katastrofama, a ponekad podmuklim događajima, kao što je osvajanje planeta od strane neke invazivne vrste. Danas mnogi znanstvenici vjeruju da smo na vrhuncu događanja koja bi mogla pokrenuti šesto masovno izumiranje na Zemlji, a portal io9 donosi sedam znakova koji nam ukazuju na to.
1. Yellowstone bi mogao eruptirati Naime, Yellowstone Caldera, prostor na kojem se nalazi vulkan, a čije ime u prijevodu znači "kipući kotao", sve više raste. Prema procjenama znanstvenika, megavulkan, koji se hrani magmom iz dubokih slojeva, mogao bi eksplodirati, a što bi imalo katastrofalne posljedice za planet Zemlju. Zadnji put takav jedan megavulkan eksplodirao bilo je prije 250 milijuna godina u Sibiru. Ta erupcija nije zaustavljena oko tisuću godina te je ispustila toliko sumpora, ugljika i drugih stakleničkih plinova u zrak da je Zemlja pretrpjela katastrofalnu klimatsku promjenu s mahnitim temperaturnim oscilacijama, od nepodnošljivih vrućina do nepodnošljivih hladnoća. To je izbrisalo 95 posto živih bića na Zemlji. Ovaj su događaj geolozi nazvali "velikim umiranjem", a kada Yellowstone eruptira, Zemlju i njezine stanovnike bi mogla snaći slična sudbina.
2. Invazivne vrste Ljudi su na Zemlji agresivno zauzeli svaki kontinent osim Antarktike i hrane se svime što im je pred očima. Poput žohara i štakora, mi smo invazivna vrsta koja mnoga ostala stvorenja tjera iz njihovih staništa. Prije oko 359 milijuna godina 75 posto svih vrsta na Zemlji izumrlo je tijekom paleozoika. Geologinja Alicia Stigali pronašla je dokaze da je ovo bio rezultat djelovanja invazivnih vrsta, poput morskih pasa koji su se hranili svim živim stvorenjima oko sebe.
3. Klimatske promjene Arktička kapa se sve više smanjuje, a temperatura raste. Znanstvenici vjeruju da se radi o globalnom zatopljenju, kojem ljudska vrsta ne mora biti uzrokom. Zemlja je, naime, pretrpjela mnoge dramatične temperaturne promjene kroz povijest. No, loša je vijest ta da je posljedica uvijek bila masovno izumiranje.
4. Kiselost oceana Razina kiselosti u oceanima je u porastu. Ona uništava grebene koji su stanište mnogim školjkama. A ako nema školjaka, izumiru i sve one vrste koje se hrane školjkama. A što više lešina ima u oceanima, veća je i razina kiselosti. Kiselost oceana bila je i jedan od razloga masovnog izumiranja u vrijeme trijasa, prije 200 milijuna godina. Tada je uništeno oko 80 posto bića na Zemlji, naročito u oceanima.
5. 'Stopa izumiranja' se povećava Izumiranja su normalna. U stvari, znanstvenici koji se bave izumiranjem utvrdili su u normalnu "stopu izumiranja", odnosno uobičajeni broj vrsta koje će izumrijeti u određenom razdoblju. A, nažalost, postoje brojni dokazi o tome da je "stopa izumiranja" u posljednjih 500 godina viša od uobičajene. Nije blizu masovnog izumiranja, ali raste. A upravo je to ono što bi se moglo nazvati početkom masovnog izumiranja.
6. Sva megafauna je izumrla Jedan od načina na koji znanstvenici mjere "stopu izumiranja" jest s obzirom na različitost fosila. Temeljem toga oni mogu utvrditi koliko je stvorenja i biljaka živjelo u određenom trenutku, kao i to koliko brzo ili sporo su nestali iz fosilnih zapisa. U posljednjim fosilnim zapisima iz posljednjih 50.000 godina može se vidjeti strmi pad u raznolikosti vrsta. Zemlja je donedavno bila dom mnogim vrstama takozvane megafaune, koja je u potpunosti izumrla.
7. Vodozemci izumiru Svjedoci smo još jednoj velikoj skupini životinjskih vrsta koja izumire tolikom brzinom da to gotovo može mjeriti u ljudskom vremenu, ne treba nam ono geološko. Mnoge od njih, naročito žabe, ubijaju vrlo invazivne gljivice koje se izuzetno brzo šire njihovim staništem. Žabe ih, s druge strane, mogu samo proširiti na druge vrste napuštanjem svojih staništa. A što više gubimo našu životinjsku raznolikost, bliži smo svijetu invazivnih vrsta.
Nada, međutim, još uvijek postoji. Ovo su rani znakovi masovnog izumiranja i još uvijek imamo dovoljno vremena nešto napraviti u vezi s tim. Možemo utjecati na smanjenje fosilnih goriva i emisiju stakleničkih plinova, a možemo i očuvati biološku raznolikost održavanjem prirodnih područja za životinje. A što se tiče megavulkana i mogućnosti udara meteorita? Pa, to je malo teže riješiti, ali nije nemoguće. Ne možemo ni oživjeti izumrle velike životinjske vrste, ali još uvijek možemo spriječiti izumiranje brojnih životinjskih vrsta (uključujući ljude).
