U novoj studiji objavljenoj u časopisu Science, znanstvenici sa Sveučiliša Princeton proučavali su balončiće zraka zarobljene u ledu Grenlanda i Antarktika, kako bi shvatili procese ključne za budućnost Zemlje.
Tim je procijenio drevni atmosferski pritisak kisika odredivši odnos kisika i dušika zarobljenih u balončićima.
Kisik je evidentno ključan za opstanak većeg dijela života na planeti Zemlji. Promjena od 0,7 posto nije dramatična i može se usporediti omjerom kisika na razini mora i na 100 metara nadmorske visine.
Dvije pretpostavke
Znanstvenici pokušavaju shvatiti gdje je nestalo 0,7 posto kisika, a trenutno su optjecaju dvije hipoteze.
"Prva je da smanjenje količine kisika uzrokuju sve učestalije erozije, koje oslobađaju elemente koji na sebe vežu kisik", rekao je istraživač Daniel Stolper, jedan od autora studije.
Erozija, naime, svježi sediment izlaže većoj oksidaciji, zbog čega se smanjuje razina atmosferskog kisika.
Drugi mogući uzrok je dugoročna promjena klime - tijekom zadnjih nekoliko milijuna godina, u kojima je uočen ukupni blagi pad globalne temperature, iako se Zemlja ubrzano zagrijava tijekom posljednjih pola stoljeća.
No, prije nego što smo počeli izgarati velike količine fosilnih goriva nakon početka industrijske revolucije, oceani su se vrlo sporo hladili, a to je moglo pokrenuti ekološku lančanu reakciju u kojoj je počela veća potrošnja kisika iz atmosfere.
Vrlo jasni trend
"Napravili smo ovu analizu više iz znatiželje nego iz očekivanja", rekao je Stopler za Gizmodo. "Nismo znali raste li razina kisika, pada li ili je konstantna. Ispada da postoji vrlo jasni trend".
Prvih nekoliko milijardi godina svog života, u Zemljinoj atmosferi uopće nije bilo kisika. Znanstvenici vjeruju da su se razvile sićišne alge koje se nazivajuu cijanobakterije, koje su izazvale brzi porast razine kisika i, kao posljedicu toga, razvoj velikog broja životinja koje su ga mogle udisati.
Danas je oko 21 posto zraka koji udišemo sastavljeno od kisika - uz dušik, argon i ugljični dioksid.
Dok učinci kisika na atmosferu nisu tako razorni kao ugljičnog dioksida, on ima utjecaja na količinu Sunčeve svjetlosti koja stiže na tlo, a postoje dokazi da su promjene razine kisika utjecale na Zemljinu klimu u prošlosti.
Iako pad razine kisika nije ništa o čemu bismo trebali jako brinuti, Stopler upozorava na podatke iz posljednjih 200 godina, od početka industrijske revolucije, koji nisu uključenji u ovu studiju.
"Mi konzumiramo O2 po stopi tisuću puta bržoj nego prije", kaže. "Čovječanstvo je izazvalo kratki spoj izgaranjem tona i tona ugljika... To je samo još jedan pokazatelj naše kolektivne sposobnosti da puno brže utječemo na ono što se prirodno događa na Zemlji".
