U projektu će se koristiti maleni sateliti po imenu CubeSat, u stvari nekoliko centimetara velike kockice, a znanstvenici podijeljeni u tri odvojena tima trenutačno smišljaju kako to najbolje učiniti.
Najveći će izazov biti smjestiti plazma generatore u male orbitirajuće CubeSatove, a zatim kontrolirati kako se plazma ispušta.
"Ovo su stvarno još uvijek rani stadiji projekta, gdje pomičemo granice istraživanja plazme i ionosfere", izjavio je jedan od znanstvenika, John Kline. "Možda se na kraju pokaže i da se radi o nepremostivom izazovu."
A čemu sve to?
Ono što američko zrakoplovstvo pokušava učiniti je poboljšati kvalitetu iona u ionosferi, koja počinje na visni od oko 60 kilometara u Zemljinoj atmosferi. Ovaj atmosferski sloj poznat je po stvaranju polarne svjetlosti, ali, što je daleko važnije ta naše globalne komunikacijske sustave, isto tako odbija radio valove.
Radio valovi koji se odbiju natrag od ionosfere prema površini mogu prelaziti veće udaljenosti. Dodavanjem ioniziranog plina (plazme) u ionosferu, taj bi sloj trebao, teoretski, postati još bolji u reflektiranju radio komunikacija oko Zemlje.
To je ujedno i razlog zašto se ponekad radio signale lakše hvata noću, kada je gustoća nabijenih čestica u ionosferi veća.
Postoji još jedna potencijalna korist - gušća bi ionosfera trebala pružati bolju zaštitu od solarnih oluja, koje ometaju GPS mreže i druge komunikacije.
Istraživanja tek počinju
Timovi znanstvenika sada rade na tome kako da to 'plazma bombardiranje' postane učinkovito, a najbolja će ponuda dobiti financijska sredstva da nastave s istraživanjem, uključujući i laboratorijska testiranja i probne svemirske letove.
Jedan tim planira napraviti plazmu tako što će pomoću kontrolirane kemijske reakcije zagrijati komad metala iznad točke ključanja što će ga navesti da reagira s atmosferskim kisikom, i stvori ioniziranu plazmu.
Drugi pak žele stvarno detonirati malu bombu, te koristiti energiju eksplozije kako bi stvorili električnu energiju. Različite vrste eksplozija mogle bi stvorite različite oblike plazma oblaka, tvrde znanstvenici.
Prvi je bio HAARP
Inače, koliko god ova priča o plazma bombi djelovala bizarno, ne radi se o prvome pokušaju 'pojačavanja' ionosfere.
Još tijekom devedesetih, u sklopu programa HAARP (High Frequency Active Auroral Research Program) na Aljasci se pomoću antena u zemlji pokušalo stvoriti plazmu i ojačati ionosferu, ali sada Zrakplovstvo SAD-a želi modernije rješenje.
Proći će još neko vrijeme prije nego što bude dostupna tehnologija za tako nešto, ali jednoga dana radio mreže mogle bi biti znatno poboljšanje zahvaljujući malim satelitima koji ispaljuju plazmu, a koji se trenutno istražuju.
