1. Prije drveća, na Zemlji su rasle šume gljiva
Kada bi se vratili na Zemlju prije nešto više od 400 mijuna godina, osjećali biste se kao Super Mario – svijet bi bio prekriven gljivama višim od sedam metara.
Fosili tih gljiva su prvi put iskopani 1859. u Kanadi, no ubrzo su se počeli pojavljivati u čitavom svijetu. Svi su mislili kako riječ o stablima, eventualno paprati, no 2007. potvrđeno je da j riječ o gljivama. U to vrijeme, životinje na tlu bile su uglavnom samo mikrobi i crvi. Nakon što su biljke "naučile" kako samostalno stajati, počele su potiskivati ovog bliskog srodnika atletskog stopala. Nekada ponosni divovski "šampinjoni", svedeni su na smetlare.
2. A nakon toga dvometarski kukci (u vječito gorućem svijetu)
Ako biste se htjeli vratiti u doba karbona bilo bi dobro da ponesete plamenobacač. I pilule cijanida (kada potrošite plin u plamenobacaču).
Zbog eksplozije biljnog svijeta (kojeg danas ložimo kao ugljen), koncentracija kisika bila je i 15 posto veća no danas. Današnja razina kisika od 20 posto znači da vrištimo i skačemo na stol kad vidimo kukca od 10 cm.
Kukci u karbonu bi odnijeli i vas i stol. Zbog više kisika, škorpioni su bili veličine psa (i ne, ne mislimo na čivavu... prije na mastifa), stonoge bi lako mogli zamijeniti za anakonde, a dražesni vilin-konjici lako bi pojeli albatrosa. Ali ni albatrosa, (a ni dinosaura) još nije bilo tako da su divovski kukci radili uglavnom što im se prohtije.
Druga posljedica visoke koncetracije su stalni šumski požari. Bila je dovoljna munja da zapali šumu, a kako je bilja bilo u izobilju, šume su gorjele, i gorjele i gorjele ... Stručnjaci pretpostavljaju kako je zbog dima nebo bilo stalno magličasto smećkasto. E sad, zamislite kako iz izmaglice smeđeg neba izranjaju dvometarski vilin-konjici, na vas jurišaju škorpioni...
3. Ljubičasti planet
Kada biste prošli kroz crvotočinu i vratili se 3 milijarde godina unatrag, Zemlja bi vam izgledala totalno šik. Biljke su zelene zbog klorofila, koji iskorištava sunce. No prve biljke koristile su retinal, koji je ljubičast.
Pretpostavlja se kako su prve biljke ( pritom mislimo na jednostavne organizme) bile toliko raspostranjene da je planet bio ljubičast.
4. Dva Mjeseca
Ne postoji bolji način da gledatelju dočarate drugi planet od toga da su na nebu dva prirodna satelita. Jer mi imamo samo jedan. Danas. Mjesec ima dva lica – jedno stalno okrenuto Zemlji. No tamna strana je geološki (hm, ili možda lunološki?) drastično različita. Kora je deblja, a površina raznolikija.
Jedna od teorija kako je moguće da je jedno nebesko tijelo toliko različito unutar sebe je da su u stvari nekada bila dva. Tijekom 80 milijuna godina letjeli su oko Zemlje, sve dok se nisu "poljubili" zbog gravitacije. Točnije, mali Mjesec je zagrlio veći.
5. Željezna kiša
Udar asterioda će izbrisati život. Ali život je puno izdržljiviji od bilo kakvog svemirskog kamenčića. Tukli su nas mnogo puta i svaki smo put ustali. OK, ponekad se 90 posto svih vrsta na planetu nije ustalo, ali život je nastavio.
Čak niti u doba kada su asteriodi (poput onog kakav je doprinio izumuranju dinosaura) svakodnevno tukli našu dragu Zemlju, život je nekako opstao. A ti stalni udari prije 4 milijarde godine ( +/- pola milijarde godine, geolozima satnica nikad nije bila jača strana) bili su toliko snažni da su kovine pretvarali u plin. Koja se potom taman toliko ohladila da bi padala kao kiša željeza, žive, zlata...
6. Ajmo na kupanje u crveno more!
Ne, ne mislimo na Crveno more, Mojsija i tu ekipu jer nekada su svi oceani bili crveni. A i ne bi se mogli previše kupati jer biste se ugušili. Zemljina atmosfera bila je gotovo posve bez kisika. Željezo se otopilo u vodi. No prije 2,7 milijardi godina pojavile su se cijanobakterije koje su počele otpuštati kisik. Ali ne u atmosferu, jer je željezo u morima "posisalo" sav kisik, stvorilo hrđu i palo na dno oceana. Taj proces je trajao barem 400 milijuna godina. Tek potom je počela rasti koncentracija kisika u atmosferi.
7. Kolinizirali nas Marsovci
Zašto znanstvenici toliko novca troše na pronalazak života na Marsu, kada su mogli trud i sredstva uložiti u seks-robote i lebdeće aute. Ili seks-robote u lebdećim autima. Isto tako se može postaviti pitanje zašto treća generacija emigranata ljetuje u nekom seocetu bez struje i vode, kada bi lako mogao uploviti jahtom u Dubrovnik – prema svemu što znamo, Mars je vjerojatno naša pradomovina.
Prije više milijardi godina, Mars je bio puno gostoljubivije mjesto od Zemlje (vidi dio o metalnoj kiši, rijekama zlata... ). Marsova atmosfera bila je bogata kisikom (stijene su crvene zbog hrđe), dok su kisik na Zemlji tek stvorile biljke, dugo nakon što se život već pojavio, a na Marsu su i dva elementa koja su ključna za rizosome, dakle život kakav poznajemo – bor i molidben. Na Zemlji su ta dva metala prilično rijetka.
No Mars je svoju atmosferu izgubio (jer je lagan), a neki komet je prenio sjeme života na Zemlju.
Cracked.com/Danas.hr