Očekuje se da će od 2000. do 2050. doći do sedmerostrukog porasta broja oboljelih od miopije (kratkovidnosti), a unatoč tome što je rast sve očitiji, znanstvenici se još uvijek ne mogu dogovoriti što je točno uzrok.
Najlakše bi za sve bilo okriviti našu opsjednutost ekranima računala i mobitela, ali stvari ipak nisu baš tako jednostavne.
Između 1970-tih i ranih 2000-tih broj slučajeva miopije gotovo se udvostručio u Sjedinjenim Državama, dok je u određenim određenim područjima Azije porast bio još dramatičniji, pa tako nedavno provedeno istraživanje otkriva kako je 96% tinejdžera u Južnoj Koreji kratkovidno. U Singapuru, Kini i Japanu stupanj kratkovidnosti među tinejdžerima kreće se oko 80-90 posto.
Analizirajući podatke iz 145 istraživanja koja su pokrivala 2,1 milijun sudionika, najnovije je istraživanje pokazalo kako je u 2000. godini kod nekih 1,406 milijuna ljudi dijagnosticirana miopija (22.9 posto svjetskog stanovništva), dok je 163 milijuna ljudi imalo visoku miopiju, s kojom dolazi i povećan rizik od slijepoće i katarakta.
"Predviđamo kako će do 2050. biti 4,758 milijuna ljudi s miopijom (49.8 posto svjetske populacije), a 938 milijuna imati će visoku miopiju", izjavili su znanstvenici.
Što se to točno događa?
S obzirom kako se kratkovidnost tako naglo raširila u zadnje vrijeme, djeluje dosta vjerojatno kako je tome pogodovala promjena načina života i ponašanja koji su se dogodili u zadnjih par desetljeća.
Znanstvenici su to objasnili promjenama u "faktorima okoliša, ponajviše promjenama načina života koje su rezultirale kombinacijom smanjene količine vremena provedenog vani i povećanom količinom djelatnosti koje obavljamo unutra, uz ostale stvari"
Najgore nije vrijeme provedeno pred ekranima, jer je kratkovidnost počela rasti prije smartfona i masovnijeg širenja računala, već smanjenje količine vremena provedenog vani, što buljenje u ekrane eventualno još samo dodatno pogoršava.
Na osnovu manjeg broja većih epidemioloških studija o miopiji može se zaključiti da provođenje vremena vani, posebno u ranome djetinjstvu, smanjuje šanse za miopiju.
Za sada je to jaka hipoteza, ali problem je kako ne možete vršiti dugoročne eksperimente na djeci kako bi vidjeli da li je to točno. Moramo se pouzdati u proučavanje životinja, a nitko nije siguran koja bi životinja predstavljala najbolji model za ljudsku kratkovidnost - kokoš, zamorac, ili možda majmun.
Srećom, u ovakvome slučaju, znati što točno prouzrokuje kratkovidnost nije nužno potrebno kako bi se stvorile preventivne mjere. Istraživanja koja su se bavila vezom između vremena provedenog vani i miopije pokazala su obećavajuće rezultate kada su djeca počela provoditi par sati više vani svakog dana.
"Istražene su razne intervencije ali ona koja se pokazala najuspješnijom je da djeca provode 2 ili više sati vani. To najbolje štiti vid", izjavio je suautor studije Kovin Naidoo.
"Neki tvrde da je to zato što vani gledamo u veću udaljenost, a postoje i neki podaci kako se radi o kemikalijama u mrežnici. Cijelo vrijeme stižu dodatni rezultati sa svih strana svijeta, ali općenito je prihvaćeno kako provođenje dva ili više sati vani najviše štiti oči. Možete provesti sate i sati radeći na računalu i drugim ekranima, ali ako zatim provedete 2 sata vani biti ćete zaštićeni".
Pogledajte donji video, a zatim se malo prošetajte, kako ne bi postali dio statistike.
