SPHERE, instrument smješten na ESO-vom Vrlo Velikom Teleskopu u Čileu, dizajniran je da direktno snima diskove s ostacima oko mladih zvijezda i otkriva njihove tajne. Njegov koronagraf blokira svjetlo domaće zvijezde, dok prilagodljiva optika otkriva detalje oko zvijezde do rezolucije od 0,5 lučne sekunde, po čemu se može mjeriti sa svemirskim teleskopom Hubble.
Prošle su godine Anthony Boccaletti iz Pariške zvjezdarnice i njegovi kolege usmjerili SPHERE prema mladoj zvijezdi po imenu AU Microscopii, koja se nalazi 32 svjetlosne godine udaljena od nas u južnom sazviježđu Microscopium.
Ali ono što su našli bilo je potpuno neočekivano - lukovi poput valova na jednoj strani diska, koji su se kretali vratolomnim brzinama od 4 do 10 kilometara u sekundi, sve dalje od zvijezde.
Tim je proučio podatke koje je teleskop Hubble sakupio tijekom 2010. i 2011., a valovi su već i onda bili prisutni.
"Ovo je fascinantni rezultat", rekao je Richard Nelson sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu, "ali interpretirati ono što je primjećeno bit će prava zagonetka".
Ne samo da znanstvenici nisu nikada vidjeli takvo što, već niti ne mogu smisliti bilo kakvo objašnjenje.
Zahvaljujući Hubbleovim fotografijama znnstvenici su mogli promatrati valove u vremenskom razdoblju od četiri godine, što im je pomoglo odrediti njihovu nevjerojatnu brzinu. Vanjski se valovi kreću puno brže od unutrašnjih, a barem se tri kreću toliko brzo da bi se lako mogli naći izvan zvijezdinog gravitacijskog bunara.
Bez dobrog objašnjenja
Takve velike brzine automatski isključuju bilo kakvo klasično objašnjenje. Val stvoren u disku kretanjem obližnjeg, još neotkrivenog, planeta, kretao bi se puno sporije od primjećenih. Boccaletti i njegovi kolege bezuspješno su tragali za planetom.
"Ako tamo postoji planet mase 6 puta veće od Jupiterove, pronašli bi ga", rekao je suautor Dean Hines. "Ako je tamo nešto što stvara ovu zbrku, a gotovo je sigurno da je, mora biti manje od toga".
Možda su se, autori spekuliraju, dva manja, još neotkrivena, planeta sudarila unutar diska. Napokon, većina astronoma smatra da je formiranje planetarnih sustava izrazito nasilno. I naš je vlastiti Sunčev sustav još uvijek izbrazdam ožiljcima iz mladosti, koji su lako vidljivi promatraču iz svemira.
Iako bi sudar objasnio asimetriju u sjaju diska , ne bi mogao prouzročiti da se materija kreće toliko brzo.
Trenutno najvjerojatniji scenarij zahtijeva još nasilniju interakciju. Mlade zvijezde mogu biti izrazito aktivne. Emitiraju divovske erupcije čestica koje mogu napraviti kaos u planetarnom disku koji ih okružuje.
Ako takva erupcija udari planet u nastajanju, lako bi mogla strgnuti površinski materijal i gurnuti ga još dalje od sebe nevjerojatnom brzinom. Ali Nelson ne vjeruje da bi čak i takve brzine bile dovoljno velike da bi se mogle mjeriti s onima otkrivenim u disku AU Microscopiie.
Tim planira nastaviti promatrati sustav uz pomoć SPHERE i drugih instrumenata.
"Nije često da vidite kako se nešto mijenja unutar ljudske vremenske skale", kaže Hines, koji uzbuđeno čeka vidjeti daljnje promjene koje bi im trebale omogućiti sužavanje broja mogućnosti.
"Željeli bi znati što je to", kaže suautor John Debs, "Ali ponekad jednostavno trebate priznati 'Ne znamo o čemu se radi, ali ćemo nastaviti tražiti i razmišljati kako bi došli do odgovora'."
Sky And Telescope/Danas.hr
