Svatko od nas do sada je već primio na desetke, ako ne i stotine mailova u kojima nas velikim, crvenim slovima upozoravaju na opasnost koja nam prijeti ako koristimo određene namirnice, proizvode ili kućanske aparate.
Umjetni zaslađivači su otrovi
Osobe koje paze na težinu i unos broja kalorija često se okreću umjetnim zaslađivačima kako bi izbjegli konzumaciju šećera. No od prve pojave umjetnih zaslađivača u prodaji po trgovinama postoje i oni koji tvrde da je taj sastojak štetan za zdravlje te da je ''odgovoran za sve - od oštećenja mozga do tumora''.
Tako je prava afera i panika nastala oko umjetnog zaslađivača aspartama, i to nakon e-maila koji je kružio među milijunima osoba te u kojem se tvrdilo da se taj sastojak povezuje s raznim bolestima o oštećenjima.
Istraživanja i zaključke, pisalo je u mailu, obavila je znanstvenica Nancy Markle. No, jedini problem je što ta znanstvenica ne postoji. Istina, aspartam nema ni nikakve zdravstvene koristi - neće vam pomoći da izgubite kilograme, no neće vam ni otopiti mozak.
Madrac nakon 10 godina bude dvostruko teži zbog grinja
Postoji mnogo načina za kvalitetnu promociju madraca kako bi ih ljudi što više kupovali. Neki od primjera su isticanje udobnosti i prednosti za zdravlje koje donosi kvalitetniji san, no pojedini su otišli i korak dalje pa su tako poručili da madrac svakih osam do deset godina postane dvostruko teži zbog ostataka kože i mrtvih grinja koje se u njima nalaze.
To je 'kamen temeljac' marketinške kampanje u kojem se građanima sugerira da madrace treba mijenjati svakih osam godina. I ta kampanja, popraćena odvratnim opisima, vrlo je uspješna. Ipak, potrebno je zastati i razmišljati malo logički o svemu.
Ako je madrac težak 30 kilograma, kako je moguće da nakon 10 godina bude dvostruko teži? Zar zaista postoji toliko grinja? Pa gdje se one skrivaju? Koliko je potrebno da madrac postane toliko težak da polomi krevet? Znanstvenici ističu da ta teorija jednostavno 'ne drži vodu'. To dokazuje i 'istraga' kojom se pokušalo otkriti tko je prvi lansirao tu markeinšku kampanju i otkriveno je da je tijekom 2000. godine u Wall Street Journalu objavljen članak u kojem se nalazi spomenuta tvrdnja. Rezultate istraživanja koji idu u korist proizvođačima madraca 'predstavio' je profesor s jednog američkog sveučilišta, Emmett Glass. No, on nikada nije razgovarao s autorom tog članka, niti je ikada u javnosti iznio slične tvrdnje. Kako je to onda moguće?
Otrovna plastika u mikrovalnoj
Mikrovalke su uvjek bile 'trn u oku' bojažljivih i nepovjerljivih pojedinaca koji ujedno strahuju od njima nejasnih naprava. Tako postoji jedan od brojnih mitova vezanih uz mikrovalne pećnice, a taj je da plastične posude tijekom postupka obrade hrane u mikrovalnoj mogu u hranu ispustiti smrtonosne toksine.
Zapravo se radi o sličnom slučaju kao kod umjetnog zaslađivača aspartama u kojem su taj mit izazvali panični mailovi.
Ako za komentar na cijeli slučaj upitate nekog pravog znanstvenika on će vam odgovoriti da postoji mogućnost da plastika u mirkovalnoj prilikom zagrijavanja ispušta određene tvari u hranu, ali te količine nisu niti približno dovoljne da bi imale ikakav štetan utjecaj na vaše zdravlje.
