Znanstvenici su došli korak bliže definiranju tog kontroverznog fenomena, tako što su proveli prve ultrazvučne skenove na ženama koje su izlučivale velike količine tekućine tijekom orgazma.
Neke žene izlučuju tekućinu iz iz svoje mokraćne cijevi kada dožive orgazam. Kod nekih se radi o malim količinama mliječno bijele tekućine i to je, tehnički, ženski ejakulat. Druge su žene izjavile da 'špricaju' puno veće količine tekućine, toliko da na prvi pogled može izgledati kao da uriniraju.
Nekoliko je manjih istraživanja sugeriralo da ta mliječno bijela tekučina potječe iz parauretralnih (Skenéovih) žlijezda, sitnih žlijezda koje se izlučuju u mokraćnu cijev. Neki u medicinskoj zajednici vjeruju kako su te žlijezde slične muškoj prostati, iako se njihova veličina i oblik jako razlikuju od žene do žene, te je njihova točna funkcija još uvijek nepoznata.
Orgazam u laboratoriju
Kako bi istražilo prirodu i porijeklo tekućine, Samuel Salama, ginekolog u Parly II privatnoj bolnici u Francuskoj, zajedno sa svojim kolegama pozvao je nekoliko žene koje po vlastitom priznanju stvaraju velike količine tekućine tijekom orgazma, i do pune čaše.
Prvo je od tih žena zatražen uzorak urina. Ultrazvučno skeniranje njihove zdjelice potvrdilo je da im je mjehur potpuno prazan. Žene su se zatim stimulirale, bilo same, bilo s partnerom dok se nisu približile orgazmu, za što im je trebalo 25 do 60 minuta.
Zatim je obavljen drugi ultrazvuk zdjelice samo malo prije nego što su doživile klimaks. U trenutku orgazma, izbačena se tekućina prikupila u vrećicu te je izvršeno posljednje skeniranje zdjelice.
Čak iako su žene urinirale baš prije početka stimulacije, drugo skeniranje, ono izvršeno malo prije orgazma, pokazalo je da su im mjehuri bili potpuno puni. Zadnji je ultrazvuk kod svake žene pokazao prazan mjehur, što znači da tekućina koju žena ejakulira tijekom orgazma gotovo sigurno potječe iz mjehura.
Nad svim uzorcima ejakulata uzvršena je kemijska analiza. Kod dvije žene nije postojala razlika između kemikalija koje su im se nalazile u urinu i onih u tekućini koja je ejakulirana za vrijeme orgazma.
Preostalih pet žena imalo je male količine antigena specifičnog za prostatu (PSA), koji se obično veže za muški ejakulat, gdje njegova prisutnost pomaže u plivanju spermija. Kod žena, kaže Salama, PSA uglavnom proizvode parauretralne žlijezde.
Dvije vrste tekućine
Neurofiziologinja sa Sveučilišta Rutgers u Newarku, Beverly Whipple, kaže kako bi se izraz ženska ejakulacija trebao odnositi samo na proizvidnju male količine mliječno bijele tekućine koja se pojavljuje tijekom orgazma, a ne 'štrcanje' kojim se bavilo ovo istraživanje.
"Ova studija pokazuje druge dvije vrste tekućine koje se mogu izbaciti iz ženske mokraćne cijevi - sam urin, te urin razrijeđen tvarima iz ženske prostate", kaže Whipple.
"Ovo je istraživanje pružilo uvjerljive dokaze kako je ejakulat kod žena kemijski sličan urinu, kao i da sadrži male količine PSA koji je prisutan u pravom ejakulatu muškaraca i žena", kaže Barry Komisaruk, isto iz Rutgersa.
"Ova studija pomaže u riješavanju kontroverze oko tekućina za koje mnoge žene javljaju da se oslobađaju tijekom orgazma" dodaje Komisaruk. "Očito je da postoje dvije različite tekućine, s dva različita izvora. Da li i jedna od ovih tekućina ima fiziološku ulogu, tojest, da li imaju ikakvu adaptivnu funkciju, nije poznato."
Florian Wimpissinger iz bečke bolnice Rudolfstiftung tvrdi kako bi razlog prisutnosti PSA u ejakulatu nekih, a ne svih žena mogao biti taj što emisije iz parauretralnih žlijezda možda putuju u mjehur tijekom orgazma. A možda ima i nešto sa poznatim varijacijama u obliku i veličini žlijezda, ili možda neke žene uopće niti ne proizvode PSA.
Svaka je žena u stanju
Zašto neke žene doživljavaju te različite oblike ejakulacije, a druge ne, još nije jasno, kaže Salama, ali uvjeren je kako je svaka žena u stanju ejakulirati, "ako njezin partner zna što radi".
Salama trenutačno radi na testovima kojima bi provjerio rade li bubrezi brže kako bi proizveli urin tijekom seksualne stimulacije, i ako da, zašto.
