Divovska crna rupa u središtu galaksije M87 snimljena je po prvi puta polaziranim svjetlom koje je otkrilo magnetno polje i njegovu interakciju na rubu ovog masivnog nebeskog čudovišta. Ova crna rupa je prva crna rupa koju su astronomi izravno snimili, 2019., a nove snimke otkrivaju dosad neviđene detalje, uključujući i snažne izbačaje energije iz središta.
Procjenjuje se kako je M87 od nas udaljena 55 milijuna svjetlosnih godina i mase 6,5 milijardi puta veće od Sunca. Koristeći Event horizon teleskop međunarodni tim astronoma po prvi puta je izmjerio polarizaciju svjetla, koje otkriva snažno magnetno polje, blizu ruba crne rupe.
Crne rupe dugo se smatralo tek matematičkom anomalijom koja proizlazi iz teorije relativnosti, mnogo kasnije su izmjerena gibanja nebeskih tijela koja je bi bilo nemoguće objasniti bez tih masivnih čudovišta u kojima je gravitacija toliko snažna da je sabila materiju u beskonačno malu točku, a tek 2019. izravno je snimljena prva crna rupa. Na snimci se vidio sjajan prsten i tamno središte, što je odgovaralo predviđanjma.
Od tada, tim koji radi na EHT sve detaljnije proučava crne rupe, te a sada su izmjerili polarizaciju svjetla čime će moći odrediti silnice magnetnog polja uz sam rub događajnog horizonta crne rupe.
Svjetlo se polaziria ako prolazi kroz određene filtere, poput polarizirajućij sunčanih naočala, ili ako nastaje u ekstremno vrućim uvjetima. Iako ni sama svjetlost ne može pobjeći iz crne rupe odnosno nakon što se dovoljno približi i prođe događajni horizont, materija koja je uz sam rub događajnog obzora ubrzava i zagrijava se na više od milijardu stupnjeva Celzijevih pa djeluje kao užareni disk.
Promatranje polaziranog svjetla koje pritom nastaje omogućuje da se odrede silnice magnetnog polja crne rupe.
„Nove snimke su ključne za razumijevanje kako crna rupa pomoću magnetnog polja guta materiju i lansira snažne zrake iz središta“, rekao je astronom Andrew Chael, sa Sveučilišta Princeton, prenosi Daily Mail.
Snažni mlazovi energije i materije izlaze iz središta M87's i protežu se najmanje 5000 svjetlosnih godina. Većina materije koja kruži oko crne rupe u nju na koncu upada, no neke od čestica u kritičnom trenutku dovoljno ubrzaju pa ih crna rupa, poput obrnutog vrtloga, izbacuje u svemir snažnim mlazovima.
