Povjesničari su već dugo sumnjali kako je uzrok propasti civilizacije Maja suša, ali dokazi nisu bili dovoljno konkretni. Sada su sofisticiranije tehnologije ne samo potvrdile tu teoriju već i ponudile dosta precizna mjerenja o tome kako je s vremenom okoliš postajao sve više suh, piše IFLScience.
Jezero Chichancanab na poluotoku Jukatan nalazilo se dovoljno blizu srcu civilizacije Maja da postane indikator klime u tome području. Sredinom 90-tih pročitane su promjene u odnosu teških i lakih izotopa kisika u školjkama na dnu jezera te su pokazale kako su posljednje godine klasičnog perioda Maja bile relativno suhe.
Kobne klimatske promjene
No mjerenja korištena u to vrijeme nisu nam mogla reći za koliko je taj period bio više suh u odnosu na razdoblje prije i poslije. Jesu li te lokalne klimatske promjene dovoljne da sruše civilizaciju zapadne polutke s najnaprednijim sustavom pisanja i sposobne za izgradnju onakvih velikih gradova? I pokazalo se da se, zbog zasad nepoznatih razloga, klima u Srednjoj Americi stvarno jako dramatično izmjenila.
Student Sveučilišta Cambridge Nicholas Evans izmjerio je izotope kisika i vodika u molekulama vode zarobljenim u naslagama gipsa prikupljene prilikom bušenja dna jezera. Evans i njegovi suautori zaključili su kako je došlo do pada količine godišnjih oborina između 41 i 54% unutar vodnog područja jezera, i to tijekom nekoliko duljih perioda unutar 400 godina. Vlažnost zraka pala je za 2-7%, što može zvučati skromno, ali je zbilja imalo važan učinak na isparavanje.
To je sigurno rezultiralo drastičnim posljedicama za poljoprivrednu proizvodnju, a tijekom najekstremnijih godina bilo je i gore. Malo bi civilizacija imalo dovoljne zalihe hrane da prežive ovako što, a izgleda da gradovi Maja nisu bili iznimka.
Brzina klimatskih promjena važnija od opsega
Danas je razina padalina slična onoj kada su Maje bile na svome vrhuncu. No s poljoprivrednim sustavom fokusiranim na žedne usijeve poput pamuka, vjerojatno nisu mogli preživjeti s količiniom padalina koja je bila dovoljna za neke druge civilizacije. Postoje i dokazi kako su suše često pogađale cijela područja istovremeno.
Kultura Maja nije izumrla na kraju Kasnog klasičnog razdoblja, no i broj stanovništva i tehnologija bili su znatno umanjeni i preorijentirani na stalne izvore vode.
Proučavanje zašto je neka određene civilizacija propala pruža nam važne smjernice o opasnostima koje i nama prijete. Činjenica da je majanske gradove u propast odvela pad količine padalina na stupanj na kojem su su druge kulture uspješno razvijale pokazuje nam kako je brzina klimatskih promjena obično važnija od apsolutne maksimalne temperature ili količina padalina.
