No čak i ako ne pronađu život (koji bi osim ekstremnih temperaturnih razlika i svemirske radije morao podnositi i veliku sušu, obzirom na to da je voda uglavnom vezana uz soli), voda na Marsu ima strahovite posljedice za našu budućnost u svemiru.
Voda reže troškove
Perklorati na Marsu, mogu postati izvor vode za piće, no, u mnogočemu važnije, izvor kisika i vodika, što može služiti kao izvor energije za koloniju ili daljnja putovanja. Tegliti toliko vode sa Zemlje koliko bi bilo potrebno pa makar za kratak boravak na Marsu bilo bi jednostavno nemoguće.
Samo putovanje do našeg najbližeg susjeda trajalo bi između jedne i tri godine. Ukratko, otkriće vode znači da bi se već s postojećom tehnologijom, mogla osnovati kolonija na Marsu i to znatno jeftinije nego što se do sada mislilo.
Ipak, prije nego što počnemo pakirati kofere, potrebna su mnogo detaljnija ispitivanja. No bez obzira na to kada dođemo na Crveni Planet, futurolozi ističu da će se kolonizacija odvijati u ovih pet koraka.
1. Pravac – Mars
Paradoksalno, ali još od kraja programa Apollo 1972. NASA nema kapsulu koja bi mogla doseći dalje od niske Zemljine orbite. No, uskoro ( u najboljem slučaju za pet , u najgorem za 10 godina) bit će spremna kapsula Orion i novi lansirni sustav koji će omogućiti astronautima (ali i kozmonautima i taikonautima) da istražuju znatno dalje od Zemlje. Ipak, putovanje do Marsa nosi sasvim nove izazove. Prvi je opasna kozmička radijacija. Osim oboljenja, to znači da bi prvi Marsovci vjerojatno ostali sterilni. Ne treba zanemariti ni psihološki faktor. Put do Marsa trajao bi najmanje devet mjeseci. Ni slijetanje nije jednostavno. Iako je gravitacija svega 38 posto Zemljine, i atmosfera je znatno rjeđa pa je teško usporiti letjelicu. NASA se namučila da spusti rover Curiosity od jedne tone, a kapsula je 10 puta teža. No inženjeri već rade na prototipu toplinskih štitova.
2. Samodostatnost
U početku, Marsovci bi mogli ovisiti o zalihama sa Zemlje. No sa svakim kilogram zalihe, troši se i 20 puta više goriva za uzlijetanje. Zato bi vrlo brzo morali početi brinuti se o sebi. Već 2020. NASA-in rover će pokušati elektrolizom dobiti kisik iz ugljikovog dioksida u Marsovoj atmosferi.
"To neće biti ni stoti dio onoga što nam treba za ekspediciju, ali je početak" zaključio je bivši astronaut i strojar Jeff Hoffman. Vodu će dobivati iz dva izvora – recikliranjem urina ( što se već primjenjuje na međunarodnoj svemirskoj stanici) i iz samog tla.
No najveći problem je hrana. Udruga Marsovsko društvo već dugo pokušava u pustinji u američkom Utahu simulirati uvjete na Marsu te uzgojiti bilje. "Postignut je velik napredak, i uspjeli smo uzgoji neke jestive biljke, no daleko od količina potrebnih da bi uzdržavali čovjeka" kaže Digby Tarvin, koji je radio na projektu.
Nakon zatvorenih staklenika, idući korak je u dodavanje minerala i drugih aditiva koji bi tlo učinili podobnim za uzgajanje bilja-
3. Konstituiranje vlade
Prve kolonije sigurno će se voditi prema militarističkom, strogo hijerarhijskom uzorku, obzirom na to da je takvo uređenje najučinkovitije. No vremenom će se morati ublažiti i usmjeriti prema samoupravljanju i demokraciji, poput one u Star Treku.
"Svemirska kolonija je plodno tlo za tiraniju. Ako netko kontrolira zalihu kisika lako može ucjenjivati druge i prigrabiti svu vlast" upozorava Charles Cockell, astrobiolog sa sveučilišta u Edinburgh. Dio je radne skupine koja pokušava napisati ustav za svemirske kolonije. Tarvin, pak ističe, kako je tijekom projekta u kojem su on i ostali iz udruge bili zatvoreni simulirajući uvjete kolonije iskusio nešto sasvim drugačije " U pitanju su entuzijasti koji su iznimno motivirani pa se sve lako i brzo riješi dogovorom"
4. Širenje
U početku će živjeti u kapsula, eventualno u nekom kupolama sastavljenima od dijelova poslanih prije astronauta. No kao što će koristiti vodu i kisik s Marsa, prije ili kasnije će koristi i stijene. Logično je za očekivati, u najmanju ruku da će kupole zatrpati kamenjem, kako bi se zaštitili od radijacije. Idući korak je zidanje koristeći staklo dobiveno iz silikata te rudarenje metala. No najvažniji korak ujedno je i najteži – oblikovanje Marsa. Čak i ako se uspije stvoriti atmosfera, vrlo vjerojatno će brzo nestati. Zemlja ima magnetsko polje, no Marsova atmosfera je na udaru solarnog vjetra koji je, pretpostavlja se, otpuhao raniju atmosferu.
5. Kultura i djeca
Potrebno je najmanje 2000 ljudi kako bi se stvorio genetički bazen za zajednicu koja može opstati. I to krečući od pretpostavke kako ih radijacija neće sterilizirati. No tako se udara temelj sasvim novoj kulturi, koja neće biti ničim povezana sa Zemljom.
BBC/Independent/DailyScience/Danas.hr
