Četiri kontejnera u kojima su se nalazile Nike tenisice otvorili su se i na putovanje Pacifikom poslali 60.000 tenisica. Iduće zime, nekih 220 dana nakon havarije, na zapadnim obalama Kanade i Sjedinjenih Američkih Država, počele su se pojavljivati izgubljene tenisice. Priča je dospjela u novine i pronađenih tenisica bilo je sve više. Oceanografi NOAA (National Oceanographic and Atmospheric Administration, SAD), Curtis Ebbesmeyer i James Ingraham, jr. popisali su pronađene tenisice, po serijskom broju ustvrdili da su zaista porijeklom sa Hansa Carriera i iskoristili ih za poboljšanje prognoze morskih strujanja.
Jedna od nezaobilaznih stavki oceanografije izrada je numeričkih modela koji mogu reproducirati opaženo, ali i prognozirati buduća stanja oceana. Izrada oceanografskih prognoza u mnogočemu je nalik izradi meteoroloških prognoza. No za razliku od meteorologije gdje je uspješnost prognoze relativno lako provjeriti bilo brojnim postojećim mjerenjima, bilo popularnom: „Najavili su sunce, a gle pljuska!“ metodom, verifikacija oceanografskih prognoza mnogo je zahtjevnija. Iako im broj svakodnevno raste, mjerenja u oceanu još uvijek su rijetka, a uz to su iznimno skupa. Posebno je zahtjevno mjerenje morskih struja. Jedna od tradicionalnih metoda mjerenja morskih struja je bacanje boca u more, piše znanost.com.
Oceanografi su u svrhu mjerenja morskih struja bacali razne količine boca u more, od svega stotinjak pa do 148.000. U bocama su bile poruke koje su slučajne nalaznike upozoravale da datum pronalaska i točnu lokaciju na kojoj su pronašli bocu dojave natrag znanstvenicima. Na ovaj način znanstvenici su mogli provjeriti ispravnost svojih prognoza te ih poboljšati. Međutim, ispuštanja velikih količina boca u more bila su rijetka, a broj pronađenih boca uglavnom je iznosio tek 1-2 % od ukupnog broja ispuštenih boca. Tako da je svaki slučajno ispušteni plutajući teret, poput Nike tenisica, za oceanografe predstavljao pravi zgoditak.
Od oko 60.000 tenisica koje su slučajno završile u moru, 7-8 mjeseci kasnije na obalama Sjeverne Amerike pronađeno ih je oko 1.300. Godinu dana kasnije, a dvije godine nakon havarije, tenisice su se počele pojavljivati i na obalama Havaja.
U siječnju 1992. godine još je jedan brod na proputovanju iz Azije u Sjevernu Ameriku zahvatila snažna oluja. Dvanaest kontejnera je upalo u more, a među njima i kontejner koji je sadržavao 29.000 paketa plutajućih plastičnih igračaka. U svakom paketu bila je po jedna zelena žaba, plava kornjača, žuta guska i crveni dabar. Deset mjeseci nakon nesreće prve gumene životinje doplutale su do obala Aljaske. Početne oceanografske prognoze predviđale su da će im za to putovanje trebati čak 16 mjeseci (pola godine duže od opaženog), tako da su zahvaljujući zalutalim patkicama oceanografi značajno poboljšati svoj prognostički model.
Danas se za mjerenja morskih struja koristi preko 3000 posebno dizajniranih ARGO plutača koje plutaju svjetskim oceanima i koje u pravilnim intervalima putem satelita dojavljuju svoju lokaciju. Uz to, Argo plutačama se mjeri i temperatura i salinitet površinskog sloja oceana. Ovaj projekt, zaključuje na kraju znanost.com, svakako je bolji od ispuštanja boca ili čekanja da teretni brod zahvaćen olujom izgubi svoj dragocjeni plutajući teret, ali tko može reći da ga bar dijelom nisu inspirirale plutajuće patkice?
