Mauro Bologna s Universidad de Tarapacá iz Arice u Čileu i Gerardo Aquino s Instituta Alana Turinga Sveučilišta Surrey u Londonu objavili su rezultate svog istraživanja "Deforestacija i održivost svjetskog stanovništva: kvantitativna analiza" koje nije iznjedrilo nimalo optimistične zaključke vezane uz opstanak ljudske civilizacije. Naime, u istraživanju objavljenom u časopisu Nature stoji kako je čovječanstvu ostalo još samo između 20 i 40 godina prije propasti.
"Na temelju razina potrošnje resursa i najpovoljnijih procjena tehnološkog rasta, naše istraživanje pokazuje da imamo vrlo malu vjerojatnost, manju od 10 posto u najboljem slučaju, da preživimo katastrofalni kolaps", naveli su u izvještaju Bologna i Aquino.
Drugačija varijabla
Znanstvenici su naveli da je pokazatelj stupnja pojave kataklizme stanje sa šumama, za razliku od ostalih kolega koji sposobnost preživljavanja čovječanstva u ovom stoljeću uglavnom računaju prema emisijama stakleničkih plinova, odnosno klimatskim promjenama.
"Prije pojave ljudskih civilizacija, naš planet bio je pokriven sa 60 milijuna kilometara četvornih šuma. Kao posljedica uništavanja šuma, sada je pod njima manje od 40 milijuna kilometara četvornih", naveo je dvojac.
Fermijev paradoks
Njihove metode, osim statističkih modela, oslanjaju se i na Fermijev paradoks, odnosno tezu talijanskog fizičara Enrica Fermija koji se pitao zašto nema komunikacije izvanzemaljskih civilizacija. Fermiju je to bilo čudno jer je statistički neobično da ogromna svemirska prostranstva s još većim potencijalom razvoja života i inteligentnih civilizacija nisu dovela do nastanka žive komunikacije.
Odgovor na Fermijev paradoks je upravo ono o čemu su pisala dvojica autora. Naime, postoji ideja da inteligentni život u određenoj točki svog razvoja neizbježno uništi samog sebe. Istraživanje Bologne i Aquina matematički i statistički ukazuje na sličan razvoj događaja ranije nego što smo mislili.
