Kompozitor igre, Martin Stig Andersen, otkrio je kako je koristio glavu mrtve osobe ko pomoć u stvaranju zvuka za igru Inside, objavljenu za Xbox One i PC.
Inside je skrolajuća igra u kojoj ljudi hodaju kroz sve strašnije i strašnije situacije. Radi se o platformskoj igri, ali uglavnom se temelji na suzdržanom užasu kakav se češće viđa u nezavisnim indie filmovima.
A u stvaranju osjećaja tihe jeze pomogao je i Anderson, koji je dizajnirao zvuk pomoću lubanje koja je pripadala živome čovjeku.
Anderson je počeo svoj rad kao kompozitor koji je učio orkestralnu kompoziciju na konzervatoriju, ali taj ga je rad doveo do doga da šalje zvukove kroz ljudsku glavu. Do toga je došao preko zanimanja za eksperimentalnu elektronsku glazbu, poput musique concerte. Na kraju je došao do toga da radi zvuk za Inside.
Kako čujemo sami sebe
"U početku, kada smo počeli raditi Inside, imao sam ideju da radim s ljudskom lubanjom jer mislim kako je jako zanimljivo kako zvuk našeg vlastitog glasa zvuči drugačije u našoj glavi", kaže Anderson.
spomenuo je kakvo je neobično iskustvo kada snimite sami sebe, da bi onda otkrili kako na snimci uopće ne zvučite onako kako sami sebe čujete. U glavi sve zvuči "puno mekše, punije, na neki način", objasnio je.
To je posljedica činjenice da, kada slušaju svoj vlastiti glas, ljudi čuju zvuk koji rezonira kroz njihovu lubanju. Anderson dodaje kako je učinak još ekstremniji kada začepite uši kada govorite, pa ne čujete izgovoreni dio vašega glasa, koji do vas dolazi istim putem kao i do svih ostalih ljudi, kroz zrak i vanjsko uho.
"Dakle, osnovna je zamisao bila rekreirati zvuk onako kako bi se čuo da se stvari događaju u vašoj glavi", kaže Anderson. "Bio sam znatiželjan i to me je potaklo da nabavim pravu ljudsku lubanju i eksperimentiram s njom."
"Krajnji rezultat, nakon malo dodatne obrade, općenito je pomalo jeziv i hladan. Zvuk gotovo da ima mraz po sebi" objašnjava Andersom.
"Na kraju su iz lubanje ispali svi zubi zbog vibracija, ali dok su još bili unutra stvarali su dodatan mali vibrirajući zvuk za koji mislim da je bio uznemirujuć, ali istovremeno i neobično poznat ljudima. Jer ga, na neki način, svi znamo."
Bilo je i nekih tehničkih problema pri snimanju kroz ljudsku glavu. Tim je morao isprobati brojne različite mikrofone prije nego što je pronašao onog koji je najbolje hvata zvuk, te su ga morali procesirati na različite načine dok nisu pronašli onaj koji je najslušljiviji.
