Koristeći statističku analizu ostataka kostura dobro očuvanih kostiju ženske predstavnice vrste Homo floresiensis, znanstvenici su utvrdili da su „hobiti“ različita vrsta, a ne genetski manjkava verzija ljudi. Detalji istraživanja pojavili su se u prosinačkom izdanju magazina Significance, Royal Statistical Societya, a prenosi ih portal znanost.com.
2003. australski i indonezijski znanstvenici otkrili su fosil hominina (nalik čovjeku), malog tijela i malog mozga na udaljenom indonezijskom otoku Flores. Otkriće nove ljudske vrste, nazvane Homo floresiensis, izazvalo je mnoge rasprave sa nekim znanstvenicima koji su tvrdili da su malena bića zapravo moderni ljudi čija su mala glava i mozak rezultat zdravstvenog stanja zvanog mikrocefalija.
Istraživači William Jungers i Karen Baab proučavali su ostatke ženke (LB1) kojoj su dali nadimak „Mala dama s Floresa“, ili kraće „Flo“, da bi potvrdili evolucijski put hobita. Primjerak je bio začuđujuće potpun, i uključivao je lubanju, čeljust, ruke, noge, šake i stopala, što je istraživačima pružilo potpune informacije iz jednog fosila.
Kapacitet lubanje LB1 je bio tek nešto veći od 400 cm, što ju je činilo sličnijom lubanji čimpanze ili afričkog dvonožnog čovjekolikog majmuna. Konture lubanje i čeljusne kosti izgledale su mnogo primitivnije nego kod bilo kojeg drugog današnjeg čovjeka. Statistička analiza oblika lubanje pokazala je da po tom kriteriju moderni ljudi spadaju u jednu, mikrocefalični ljudi u drugu, a hobiti, zajedno sa starim homininima u treću grupu ljudi.
Zahvaljujući popriličnoj potpunosti fosila ostataka LB1, znanstvenicima je omogućeno da rekonstruiraju pouzdan oblik tijela, koji nije bio nalik ni jednom obliku modernog čovjeka. Bedrena i goljenična kost LB1 bile su mnogo kraće nego kod modernih ljudi, uključujući i centralnoafričke Pigmeje, pleme KhoeSan ( ranije znane kao „bushmani“) iz Južne Afrike, i „negrito“ pigmeje sa Andamanskih otoka i Filipina. Neki znanstvenici nagađaju da bi ovo moglo predstavljati obrtanje evolucije, povezano s „otočkim patuljastim rastom.“ Teško je vjerovati da bi evolucijska promjena dovela do manje ekonomičnog rješenja“, kaže Dr. Jungers. „Malo je vjerojatno da je ova vrsta evolucijom ponovno došla do kraćih kostiju bedara i nogu, kada je poznato da dulje kosti udova olakšavau dvonožno kretanje. Vjerujemo da su to ipak primitivni zaostaci.“
Daljnjom analizom ostataka, korištenjem jednadžbe regresije, koju je ustanovio Dr. Jungers, utvrđeno je da je LB1 bila visoka oko 106 cm – daleko niža od današnjih pigmeja koji kao odrasli narastu do nešto ispod 150 cm. Dijagram pokazuje da je LB1 bila daleko od pigmeja jugoistočne Azije i Afrike, i po visini i po tjelesnoj masi. „Pokušaji da se hobite diskreditira kao zasebnu ljudsku vrstu u više navrata nisu uspjeli, zato što medicinske dijagnoze patuljastih sindroma i mikrocefalije nemaju nikakvu sličnost sa jedinstvenom anatomijom Homo floresiensisa.“ , kaže Baab, a prenosi znanost.com.
