Otkriveno je kako su ljudi daleko manje hranjivi nego što su to mamut, vepar, pa čak i običan dabar.
Jesmo li hranjivi
Cilj studije nije bio procijeniti je li kanibalizam isplativ način prehrane (nije jer se kanibalizam se povezuje s prionskim/proteinskim bolestima, koje su neizlječive i uništavaju živčani sustav). Cilj je bio bolje razumjeti ulogu kanibalizma u ranim društvima hominida (grupa koja uključuje ljude i njihove izumrle rođake), piše Popular Science.
Arheolozi znaju da su pretpovijesni hominidi upražnjavali kanibalizam zbog brojnih dokaza na kosturima, poput nestale baze lubanje (što omogućuje pristup ukusnome mozgu), nestale kralježnice (jer su ju kuhali ili gniječili kako bi došli do koštane srži, isto tako ukusne), te tragova oštrica na ljudskim kostima koje su iste kao i one na ostacima druge hrane.
Sve to ukazuje da su rani hominidi barem povremeno služili svoje rođake kao večeru.
Tvrdnje bez dokaza
Autor studije James Cole, arheolog sa Sveučilišta u Brightonu kaže kako je većina ranijih istraživanja teoretizirala kako su to radili iz prehrambenih razloga. Napokon, ljudi sigurno imaju visoku prehrambenu vrijednost, a možda su i ukusni.
No problem s tom teorijom, napisao je Cole u svojoj studiji, je kako su "epizode paleolitskog kanibalizma često bile opisane kao da su prehrambene prirode, ali bez ikakvih empirijskih procjene hranjivosti". Drugim riječima, nemamo pojma može li kanibalizam uopće održavati zdravog čovjeka na životu.
Nema nikakvog dokaza kako se više isplati pojesti prijatelja (ili neprijatelja) nego neku od brojnih vrsta životinja koje su rani ljudi udomaćili. Stoga je Cole izračunao koliko kalorija sadrži prosječno ljudsko tijelo.
Kaloričnost ljudskoga tijela
JEZIVO I NEZAMISLIVO: Majka zatekla sina-kanibala dok jede meso raskomadanog dječaka
Otkrio je da kada su u pitanju kalorije po kilogramu mišića, ljudi su negdje u sredini, Mošusni bivol (koji ima okus poput govedine), ribe, krave, ptice, medvjedi i dabrovi svi sadrže više kalorije po kilogramu mišića nego mi. No bolji smo od jelena i konja.
To, zajedno s rastućim brojem dokaza da su rani hominoidi imali kompleksna društva, ukazuje da je motivacija za kanibalizmom bila nešto više od punog trbuha. Cole kaže kako bi u nekim slučajevima kanibalizam bio jednostavno pragmatičan - pojesti nekoga tko je umro od prirodnog uzroka učinkovit je način nadomještanja prehrane, ali učestalost ove prakse u paleolitskim društvima sugerira kako je razlog nešto kompleksniji. Možda se radilo o dijelu pogrebnog rituala, ili nekakve ceremonije.
