Poseban materijal koji razvijaju znanstvenici, a koji bi trebao zapriječiti kozmičku radijaciju na Marsu, mogao bi se koristiti i na Zemlji kao štit na nuklearnim reaktorima. Građevni blokovi izrađivali bi se miješanjem kemikalije polietilen, koja bi se prenosila sa Zemlje, sa crvenim tlom Marsa. Prva misija slijetanja žive posade na Mars očekuje se u razdoblju između 2020. i 2025.
Zbog različitih orbita Zemlje i Marsa, putovati između dvije planete moguće je samo jednom u dvije godine. Tako bi svaki astronaut koji bi sletio na Mars morao ostati tamo dulje vrijeme. Međutim, dulji boravak na Marsu izvorom je zabrinutosti u pogledu zdravlja.
Za razliku od Zemlje, Mars ne posjeduje magnetsko polje koje bi odbijalo kozmičku radijaciju. Stoga bi svako živ na Marsu morao poduzeti mjere zaštite protiv kobnih zraka.
Jedno rješenje problema razvili su znanstvenici sa College of William and Mary iz Williamsburga, Virginia, SAD. Načinit će cigle koje ne propuštaju radijaciju. Zanimljivo je da je istraživanje dio projekta jednog studenta.
Najbolja zaštita protiv radijacije bio bi tekući vodik, ali bi ga bilo teško dopremiti na Mars. Stoga znanstvenici koriste polietilen ? lagani polimer koji sadrži veliki postotak vodika koji se koristi u izradi plastičnih vrećica. Polietilen se miješa sa tlom, u nedostatku marsovskog sa zemaljskim. Na taj način je izrađeno nekoliko cigli, koje sadrže 10, 15, i 20 posto polietilena, a koje služe za testiranje u uvjetima ekstremne temperature i pritiska.
S druge strane, prema mišljenju stručnjaka za Mars Colinu Pillingeru, profesoru astronomije na Open University, Velika Britanija, cigle se još dugo neće moći koristiti, a pitanje je hoće li to ikada biti mooguće. ŤKada budemo kretali za Mars, sve potrebno za uspostavu prvih kolonija poslat će se sa Zemljeť, kaže Pillinger. ŤČitave će se prostorije za stanovanje odnositi s putnicima i spuštati na površinu Marsa.ť ŤAstronauti neće putovati na Mars s alatom i polietilenom kako bi gore izrađivali cigle.ť
