Putovanje je započelo 5. kolovoza 2011. i trajalo gotovo pet godina završiti će kada Juno upali svoj glavni raketni motor kako bi usporila s brzine od 245.000 km/h, te sigurnije ušla u orbitu oko Jupitera.
Jupiter nije mala stvar
Da bi se u potpunosti shvatilo o kakvom se masivnom (i to doslovno) zadatku ovdje radi prvo treba objasniti koliko je Jupiter stvarno najveći planet u našem sustavu. Toliko je velik da bi se u njega s lakoćom moglo smjestiti preko tisuću Zemlja. Masa mu je 300 puta veće od Zemljine i oko dvije trećine svih planeta u Sunčevom sustavu zajedno.
Velika količina tekućeg metaliziranog vodika znači da je ovaj planet skriven ispod najvećeg magnetskog polja u cijelom našem sustavu, čiji je pritisak oko 2 milijuna puta veći od onoga na Zemlji, te s najopasnijim radioaktivnim okolišem u cijelom Solarnom sustavu, ne računajući samo Sunce.
Pozadinska radijacija kojoj smo mi izloženi na Zemlji je oko 0,39 RAD-a, dok se očekuje kako će Juno tijekom svoje misij iskusiti oko 20 milijuna RAD-a.
Misija
Juno je najbrži svemirski brod koji je letio Sunčevim sustavom, a radi se i o prvome svemirskom brodu na solarni pogon, te će biti i prvi koji će proletjeti toliko blizu Jupiteru kao i prvi koji će orbitirati oko vanjskog planeta od pola do pola.
Najopasniji dio misije biti će kada Juno po prvi puta uđe u Jupiterovu orbitu. Pritisak oko Jupitera previsok je da bi se samo tako bacila sonda na površinu, pa je NASA isplanira detaljnu orbitu kako bi se Juno što više približila površini planeta, a bez da završi usisana u njegovo magnetsko polje.
Juno će se približiti na samo 4.185 milja od vrhova Jupiterovih oblaka, zatim se odmaknuti, te ponovo približiti. Juno će ponavljati tu rutu svakih 14 dana, i tako godinu i pol sve dok ne pokupi podatke s cijelog planeta.
Svaki put kada se Juno približi Jupiterovim oblacima okrenuti će svoje mjerne instrumente kako bi prikupila brojne podatke o planetu, uključujući i slike visoke rezolucije.
Svemirski legići
Iako na svemirskom brodu nema prave ljudske posade, u njemu putuju tri lego figurice, koje predstavljaju rimskog boga Jupitera, njegovu suprugu Junonu i talijanskog astronoma Galilea Gelileia.
Za razliku od uobičajenih figurica, ove nisu napravljene od plastike već od aluminija kako bi izdržale teške svemirske uvjete.
U rimskoj mitologiji, Jupiter bi se obavio oblacima da ga niko ne bi ugledao kada je išao u svoje izvanbračne avanture. Jedina koja ga je bila u stanju vidjeti bila je njegova žena Junona, čija figurica drži povećalo, dok Jupiter, bog gromovnik, u svojoj ruci drži munje.
Galileo drži model samog planeta Jupitera, kao i teleskop. Astronom je prvi otkrio najveće mjesece Jupitera, koji se po njemu nazivaju Galilejski mjeseci.
NASA je u misiju uključila lego figure kako bi potakla djecu na istraživanje stvari poput znanosti i tehnologije. Time želi inspirirati slijedeću generaciju svemirskih inženjera.
Ali ovo troje likova nalazi se u samoubilačkoj misiji. U veljači 2018. godine Juno će, zajedno sa svojim lego figurama, namjerno zaroniti u Jupiterovu atmosferu i raspasti na sitne komadiće. Radi se o nužnoj mjeri kako bi se spriječilo da svemirski brod slučajno padne na neki od potencijalno nastanjenih Jupiterovih mjeseca te ga kontaminira.
Vanzemaljski zvuk
Iako se još očekuje ulazak Juno u Jupiterovu orbitu, znanstvenici već imaju neke podatke o kojima mogu razbijati glave, konkretno zvukove koje je svemirski brod snimio dok se približavao plinovitom divu.
Te čudne, zavijajuće i grebajuće zvuke Juno je snimila instrumentom Wave kada je prolazila granicu Jupiterovog magnetnog polja 24. lipnja. Zvuci su istovremeno fascinantni i zastrašujući.
Ta je buka u stvari snimka sudara magnetosfere planeta i solarnog vjetra. Snimka traje oko 2 sata, što je dosta impresivno ako se uzme u obzir da je u tom trenu svemirski brod jurio brzinom od 241.000 km/h.
