Tako su 1967. znanstvenici pomislili da imaju savršeno rješenje za taj problem – mehaničko srce koje za gorivo koristi radioaktivni materijal.
Dva tima
Cijelo jedno desetljeća dva su odvojena tima znanstvenika, Nacionalni institut za srce (NHI) i Agencija za atomsku energiju (AEC) pokušavali pretvoriti u stvarnost san o srcu na atomski pogon. Tvrdili su kako je to jedini izvedivo rješenje za zamjenu bolesnih srčanih organa.
4. Nakon godine dana rizik za srčani udar bit će dvostruko manji nego u pušača
Alternativni izvor energije za umjetna srca bile su konvencionalne baterije, ali one su imale neke dosta velike nedostatke: kao prvo, često su se pregrijavale. Uz to, potrebno im je bilo punjenje svakoga dana, a čak i tada bi se istrošile nakon dvije godine rada.
Nasuprot tome, pristup s radioaktivnim gorivom pružio bi pacijentima i do deset godina nesmetanog rada, bez potrebe priključivanja na vanjske izvore energije.
Plutonij 238
Gorivo za nuklearna srca trebao je biti plutonij 238, element koji emitira stalnu toplinu gotovo cijelo stoljeće zbog svog prirodnog radioaktivnog raspada. Taj se element koristio za napajanje svemirskih satelita i navigacijskih uređaja.
Plutonij 238 služi kao izvor energije i u svemirskom brodu New Horizons na njegovom letu do Plutona i dalje, pokreće sondu Voyager na njenom putovanju u duboki svemir, kao i rover Curiosity po marsovskom terenu.
A ova su dva tima vjerovala kako mogu iskoristiti energiju plutonija i za pumpanje krvi kroz ljudsko tijelo.
Tehnološke prepreke
Ali pred njima su bile brojne tehnološke prepreke. Morali su razviti mehaničku pumpu koju ljudsko tijelo neće odbaciti. Uz to su trebali stvoriti i dovoljno siguran i učinkovit motor koji bi pokretao pumpu tako što bi pretvarao toplinu u energiju.
I NHI i AEC lomili su glave kako najbolje riješiti problem. AEC je želio napraviti integriranu atomsku pumpu i motor koji bi u potpunosti zamijenili bolesno srce.
NHI je, s druge strane, želio razviti djelomično umjetno srce koje bi pomagalo još uvijek kucajućem bolesnom srcu u dva stupnja – neatomski sustav bi bio prvi, a slijedio bi ga motor na nuklearni pogon.
Nakon pet godina razvoja, oba su srca i dalje imala probleme. AEC-ovo je srce bilo nezgrapno i još uvijek neučinkovito, dok je NHI-evo bilo prepuno tehnoloških bugova, od pregrijavanja do toga da se krv grušala u pumpi.
A to su bili samo problemi u projektiranju. Znanstvenici još nisu niti počeli razmatrati zabrinutost javnosti u vezi etičnosti i sigurnosti ugrađivanja nuklearnih uređaja u ljudsko tijelo. Učinci dugoročnog izlaganja radijaciji, koliko god niskoj, bili su još uvijek nepoznati.
Srcolika oružja
Brojni su ljudi vjerovali kako bi srca na plutonijski pogon stvorila rizik za brojne druge zdravstvene probleme, uključujući i leukemiju. Ljudi bliski takvim osobama – njegovatelji, kolege, voljeni, isto bi mogli biti u opasnosti od trovanja radijacijom.
Čak se neki govorili da ako bi neko od tih srca došlo u ruke kriminalcima, oni bi ga mogli pretvoriti u atomsko oružje.
I tako, nakon deset godina istraživanja, ideja je odbačena.
No znanstvenici i dalje pokušavaju stvoriti potpuno funkcionalno umjetno srce. Nekoliko biotehnoloških tvrtki, kao što su SynCardia, Carmat i AbioCor, u različitim su stadijima razvoja uistinu trajnog mehaničkog srca koje bi moglo zamijeniti pacijentovo bolesno srce i nastaviti raditi do kraja njegovog života.
Ali tek trebaju projektirati srce, atomsko ili ne, koje bi radilo na dulji rok unutar ljudskoga tijela i koje ne bi zahtijevalo vanjske pokretače ili baterije. U najboljem se slučaju umjetna srca koriste danas kako bi pacijantima kupila vrijeme dok čekaju na transplantaciju drugog ljudskog srca.
Tehnologija mora još dosta napredovati dok ne bude u stanju zamijeniti pravu stvar.
