Najmanje 475.000 ljudi ubijeno je u svijetu 2012. čime su ubojstva postala četvrti najveći uzrok smrtnosti kod ljudi od 15 do 44 godina, objavila je WHO u Ženevi.
Unatoč bitnom smanjenju od 16 posto, stopa ubojstava između 2000 i 2012., nasilje je i dalje često, upozorava Svjetskazdravstvenaorganizacija (WHO), prema izvješću kojim nastoji prisiliti države na preventivne mjere.
Smrt ubojstvom je na četvrtom mjestu nakon AIDS-a, prometnih nesreća i samoubojstva za dob između 15 i 44 godina, naglašava izvješće. Blizu 60 posto ubojstava se odnosi na starije muškarce.
Stopa ubojstava je različita u raznim zemljama, niža je u zemljama s visokim primanjima i njezin pad je izraženiji (39 posto u padu) nego u zemljama s niskim primanjima (-10 posto).
Latinska Amerika predstavlja jednu od najpogubnijih zona sa stopom ubojstva od 43,9 ubojstva na 100.000 stanovnika u Kolumbiji, 57,6 u Venezueli, a svjetski rekord je zabilježen u Hondurasu sa 103,9 ubojstava.
"Ta stopa je visoka zbog raznih čimbenika, nejednakih prihoda, mačističke kulture i izraženijeg prihvaćanja nasilja, brojnog vatrenog oružja, droge i alkohola", objasnio je Etienne Krug, direktor odjela za prevenciju nasilja u WHO.
Zemlje poput SAD-a (5,4), Francuske (1) i Japana ( 0,4) bilježe nešto višu stopu.
Prema izvješću svako drugo ubojstvo je izvedeno vatrenim oružjem.
Druga manje medijski praćena nasilja zaslužuju veći angažman država putem specifičnih programa. U svijetu je između 100 i 140 milijuna djevojaka i žena pretrpjelo genitalno sakaćanje, oko 70 milijuna djevojčica je udano prije 18. godine, često protiv njihove volje i 7 posto žena izloženo je mogućnosti silovanja tijekom života, podsjeća istraživanje WHO-a od kraja studenoga.
Iako su u 98 posto zemalja na snazi zakoni protiv silovanja i u 87 posto protiv nasilja u kući, sve su daleko od njihove primjene.
Samo trećina od 133 zemalja praćenih u izvješću pokreće programe prevencije zlostavljanja i olakšavaju pristup medicinskog osoblja obiteljima ili pružaju podršku osobama koje se brinu za starije i nemoćne. WHO naglašava da je samo polovica tih zemalja pokrenula službe zaštite i podrške žrtvama nasilja.
