Samo je Španjolska gora od Hrvatske u cijeloj Europskoj uniji po iskorištenosti Europskih strukturnih i investicijskih fondova, najsnažnije je odjeknulo s nedavno održane konferencije "Ususret financijskom razdoblju 2021.-2027.: Programirajmo EU fondove za hrvatski uspjeh". Do kraja 2018. ugovoreno je 57,54 posto, a isplaćeno 21,54 posto, odnosno 1,98 milijardi eura od ukupno dostupnih 10,7 milijardi eura. Drugim riječima, Hrvatska, koja se nadala uoči ulaska u EU da će mnoge svoje probleme riješiti upravo zahvaljujući EU fondovima, kao da se nasukala i ne uspijeva naći modus za prikopčavanje na EU fondove.
O uzrocima tako lošeg rezultata i što bi i kako trebalo promijeniti razgovaramo s Arianom Velom, poznatom hrvatskom stručnjakinjom za EU fondove, čija je konzultantska kuća Avelant organizirala konferenciju upravo s namjerom da se ukaže na moguća rješenja i "popravke" u sustavu. Ariana Vela se ubraja u hrvatske pionire razumijevanja važnosti EU fondova, još prije ulaska u EU pokrenula je prvu internetsku stranicu o europskim fondovima, organizirala Učilište EU projekti, te vodila mnoge uspješne projekte za "izvlačenje" novca iz EU fondova: iza nje je oko 250 projekata vrijednih više od 13 milijardi kuna.
NET.HR: Informacija da je Hrvatska predzadnja u Uniji po iskorištenosti sredstava iz EU fondova zvuči vrlo zabrinjavajuće. Koji su ključni razlozi za tako loš rezultat?
VELA: Postoji više razloga zbog kojih smo jedni od najlošijih u Europskoj uniji po stopi isplaćenih sredstava. Prije svega, isplate su posljedica provedbe projekata, a provedba je ta koja, kada promatramo projekte financirane iz fondova EU-a dolazi na kraju ciklusa. U praksi to znači da tijela moraju pripremiti i objaviti pozive, dodijeliti ugovore, zatim korisnici uglavnom provode postupke javnih nabava i tek kada se ti ugovori konzumiraju dolaze u situaciju da nešto plate i onda, na temelju toga, potražuju. Ako uzmete u obzir da se pozivi često objavljuju sa zakašnjenjem, ugovaranja kasne, a onda nastaju problemi s nabavama, nije teško zaključiti zašto isplate kasne.
NET.HR: Na konferenciji ste posebno upozoravali na nepripremljenost i nekoordiniranost u sustavu. Tko je odgovoran za to?
VELA: Odgovornost dijele sustavi upravljanja i kontrole, ali i korisnici. Procesi teku sporo, sustavi rješavaju probleme kad oni nastanu umjesto da ih anticipiraju, a korisnici uglavnom pripremu i provedbu projekata ne shvaćaju dovoljno ozbiljno i povjeravaju te procese osobama koje nisu dovoljno stručne. Na primjer, ako otvorite poziv za poduzetnike s kojim kasnite pola godine, za očekivati je da će interes biti velik i da će trebati puno ljudi da izvrše postupak procjene, a onda i mnogo njih da upravljaju takvim ugovorima.
S druge strane, korisnici znaju da im je javna nabava jedan od ključnih segmenata u projektima, a u pripremi koriste osobe koje o nabavi nemaju pojma. Onda napišu u projektnom prijedlogu da će postupak javne nabave velike vrijednosti provesti za dva mjeseca, što je po samom Zakonu o javnoj nabavi nemoguće, tijela takav prijedlog odobre jer se nemaju vremena baviti detaljima i onda nastaju problemi u provedbi. Premalo se ulaže u ljudske kapacitete, a previše politizira, no kod EU fondova rezultati uvijek isplivaju, bili oni dobri ili loši.
NET.HR: I premijer Plenković i ministrica Žalac redovno se hvale uspjesima na izvlačenju sredstava iz EU fondova: doduše, koriste pomalo nejasne sintagme, kažu, primjerice, da se "povećala dinamika izvlačenja sredstava". Ima li doista pokazatelja da je s dolaskom Vlade Andreja Plenkovića sve krenulo bolje po pitanju izvlačenja sredstava iz EU fondova?
VELA: U ugovaranju se vide pozitivni pomaci i to sam više puta istaknula, a to je važno jer je, kao što sam prethodno naglasila, ugovaranje preteča provedbi projekata. Međutim, ja ne bih taj uspjeh pripisala Vladi RH niti Andreju Plenkoviću jer je to uspjeh pojedinaca i pojedinki koji su preuzeli odgovornost i guraju sustav s resursima koje imaju. Kada promatrate objektivne pokazatelje, vidjet ćete da u Vladi nisu svi ministri jednako uspješni u ugovaranju bespovratnih sredstava, odnosno da njihova ministarstva ne obavljaju posao u skladu sa zacrtanom dinamikom.
To je, uostalom, predmet rasprava na Vladi o kojima smo mogli čitati u medijima. Da premijer i Vlada odluče obaviti ono što je zaista potrebno za uspjeh, a to je reforma javne uprave, onda bismo mogli reći da imaju zaslugu. Ovako, ponavljam, neki ljudi u sustavu i kod korisnika rade jako puno, neki manje od očekivanog, a svi su u istom loncu. Tek kada budemo mogli sankcionirati one koji ne rade i nagraditi one koji rade, možemo razgovarati o nekom kolektivnom uspjehu.
Konzultantica Ariana Vela
NET.HR: Vi ste doslovno upozorili da treba smanjiti "PR pritisak na korisnike koje se, primjerice, tjera da brzo sklapaju ugovore jer će doći u posjet premijer" - jer onda se događaju pogreške. Jeste li vi osobno svjedočili takvim vrstama pritisaka?
VELA: Nažalost, često mi dolaze klijenti koji su u problemima jer su potpisali ugovore o dodjeli bespovratnih sredstava na brzinu jer im je rečeno da se to mora učiniti zbog nekog svečanog događanja na kojem sudjeluje neki dužnosnik. Nažalost, tako stvari u Hrvatskoj funkcioniraju i to nije karakteristično samo za sektor EU fondova. Kod EU fondova je problem što korisnik koji potpiše takav ugovor snosi odgovornost za sve pogreške i neusklađenosti pa onda dođe kod nas da riješimo problem. Iako bi procedure trebalo ubrzati, to ne treba raditi na štetu kvalitete, a posebice ne za potrebe nečije promocije i to najčešće onih koji s tim projektima nemaju baš nikakve veze, nego su po političkom ključu u ovom mandatu na nekoj funkciji. Cijeli taj PR i preuzimanje zasluga za rad drugih ljudi je loš koncept jer šalje poruku da trud i rad koji se ulaže u svim fazama pripreme i provedbe ne vrijedi i da se sva ta uložena energija svede na to da se netko pohvali tuđim radom.
Time poništavate rad cijelih timova, a u projektima je jako važno da ljudi imaju osjećaj da to što rade ima neku vrijednost i da stvaraju konkretne rezultate i dobrobiti. Također, potkraj prošle godine primijetila sam još jedan veliki obrat u radu tijela u sustavima upravljanja i kontrole. Naime, 2018. godina je jedna od onih za koju, pojednostavljeno rečeno, izvještavamo Europskoj uniji i, ako pokažemo da nam dobro ide, "otključavamo" zalihu sredstava iz naše alokacije. Ako se pokaže da nismo dobri, pristup fondovima može nam biti ograničen. Bilo je zanimljivo promatrati zadnji kvartal jer je bilo evidentno da je s političke razine stigao nalog da se pokuša isplatiti što više sredstava kako bi rezultat bio što bolji. Tada smo doslovno svjedočili ubrzavanju sustava upravljanja i kontrole u dodjeli sredstava, kao i obradi izvještaja. Kada bismo tako radili stalno, imali bismo razloga očekivati da će stvari krenuti na bolje.
NET.HR: Radila sam intervju s načelnikom Fužina koji mi objašnjava da koliko god on odgovorno raspolagao proračunom svog mjesta, ne može godišnje aplicirati na više od dva natječaja jer mu je proračun preskroman. Fužine inače spadaju u razvijenije općine, po indeksaciji su u istoj skupini s Opatijom, a ljudi iseljavaju, tek sada grade prvi vrtić itd. Što je tu postavljeno krivo? Kako omogućiti Fužinama, i sličnim gradićima i općinama, bolji pristup sredstvima iz EU fondova?
VELA: Problem Fužina je problem velikog broja jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj. S jedne strane, postoje potrebe lokalnog stanovništva na koje ne mogu odgovoriti u okviru proračunskih sredstava, stoga moraju tražiti dodatne izvore u EU financiranju. S druge strane, često svjedočim tome da su im projekti prenapuhani po svojoj vrijednosti, da su im strateški dokumenti gotovo identični i da svi žele biti centar regije u kojoj se nalaze, a to nije realno, kao i da nemaju dovoljno jake ljudske kapacitete za provedbu većeg broja projekata. EU fondovi predstavljaju dodatak proračunskim sredstvima i uvijek traže sufinanciranje, bilo prihvatljivih bilo neprihvatljivih izdataka. Dakle, korisnik će uvijek morati dati dio novca i to je nekim jedinicama problem.
Zato su uspostavljeni instrumenti koji osiguravaju sufinanciranje, iako oni nisu dostatni. Također, jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj imaju svoja udruženja koja su zastupljena u tijelima koja programiraju EU fondove i kontroliraju provedbu, stoga je potrebno bolje koristiti tu polugu i u suradnji s Vladom RH osmisliti rješenja koja će biti optimalna. Nažalost, zbog neravnomjernog razvoja i odluka koje su često političke prirode, nije moguće zadovoljiti sve. Svima savjetujem da bolje planiraju i da rade na onim projektima koji su zaista od krucijalne važnosti, uz uvjet da imaju ljudske kapacitete da ih provedu.
NET.HR: Ministar Tolušić na kritiku da je u poljoprivredi iskorišteno vrlo malo sredstava (manje 2018. nego godinu dana ranije) iz EU fondova naglašava da će pravi trenutak za procjenu biti tek 2023. Kakva su vaša saznanja o stvarnoj iskorištenosti u poljoprivredi?
VELA: Sredstva iz fondova EU troše se sukladno pravilu N+3, što znači da godišnju alokaciju trošimo u okviru te i dodatne tri godine. U tom će smislu pravi rezultati biti poznati tek nakon 2023. godine kada će se certificirati posljednja sredstva iz ovog financijskog razdoblja (2014. - 2020.). Također, činjenica je da se veća plaćanja događaju na kraju svakog programskog razdoblja jer su i veći projekti pripremani tako da se njihov završetak preklapa s krajem razdoblja. Nažalost, sadašnji podaci o tome koliko je sredstava isplaćeno indikator su da Hrvatska ima problema s provedbom na razini sustava i korisnika i da je potrebno uložiti velike napore da se situacija popravi. Vremena ima malo i zasad nemamo razloga za pretjerani optimizam, izuzev kod onih operativnih programa iz kojih se financiraju manji projekti koji traju od jedne do dvije godine. Za njih je realno da će biti provedeni u zadanim rokovima.
NET.HR: Koji su razlozi za tako loš rezultat u poljoprivredi? Tko je tu zakazao? Što bi najhitnije trebalo promijeniti?
VELA: Program ruralnog razvoja jedan je od zadnjih operativnih programa koji smo pripremili i koji je usvojen pa su objave natječaja, ugovaranje i provedba kasnili. Nakon toga se dogodio problem s Mjerom 4 koja je bacio negativno svjetlo na cijeli Program i rezultirao je, koliko je bilo moguće pročitati iz medija, tužbama prijavitelja. I ovdje su problematični kapaciteti jer je prijava mnogo i često smo svjedočili situaciji da posredničko tijelo nije imalo dovoljno jake resurse da odgovori na jako velik broj prijava i, posljedično, provedbenih akata. Taj problem muči posrednička tijela u svim operativnim programima i teško da će se situacija značajno promijeniti do kraja razdoblja.
U ovom Programu očekujem bolje rezultate na kraju perspektive u odnosu na Operativni program "Konkuretnost i kohezija" jer ovdje se uglavnom radi o većem broju projekata koji su manji po svojoj vrijednosti, zbog čega se ne provode kompleksni postupci javnih nabava i provedbe traju uglavnom jednu godinu ili nešto više. U takvim situacijama presudno je da se postupak dodjele provodi brzo, kao i da tijela u sustavu brzo respondiraju na zahtjeve korisnika, a to je velik izazov jer za sredstvima iz ovog Programa vlada velik interes potencijalnih korisnika. Ako uspiju osigurati da sustavi rade brzo i efikasno, imat će dobar rezultat.
NET.HR: Nedavno je Net.hr pisao o seriji tužbi jakih poljoprivrednih proizvođača zbog poništenih odluka o dodjeli sredstava iz EU fondova na temelju prvog javno provedenog natječaja za mjeru 4, za ruralni razvoj u Hrvatskoj. Moguće je da će iz državnog proračuna biti isplaćene milijunske odštete zbog nečije pogreške. Radi li se ovdje o nemaru, neznanju...? Kako je moguće da se dogode takve pogreške i da za njih nitko ne odgovara?
VELA: Regulativa koja je predstavljala podlogu za određivanje pravila predmetnog natječaja vrlo je jasna. Ista ta regulativa primjenjivala se bez pogrešaka na poduzetnike koji su radili u drugim sektorima i koji su se prijavljivali na pozive iz drugog operativnog programa, stoga je nejasno kako je moguće da se drugom tijelu dogodi takav propust. Prema informacijama koje su dospjele u javnost, natječaj je pripremljen mimo tih pravila, prijavitelji su dostavili svoje prijave i naknadno su im sredstva uskraćena jer je naknadno utvrđeno da dio pravila natječaja nije u skladu s regulativom.
Naravno, sve se dogodilo zbog velikog pritiska zainteresirane javnosti i medija. Nažalost, praksa je pokazala da u sustavima upravljanja i kontrole odgovornosti nema. Sustavi mogu pogriješiti i nikom ništa, a s druge strane korisnici snose odgovornost za sve pogreške, čak i one slučajne. Takva neravnopravnost nije dobra i smatram da bi odgovornost trebalo snositi tijelo, čelnik tijela i sve one osobe koje su hijerarhijski bile zadužene za pripremu takvog natječaja. Nažalost, hrvatsko pravosuđe ne osigurava brzu zaštitu prava i teško je očekivati da će se u ovako kompleksnim predmetima detaljno upuštati u meritum stvari, no bit će zanimljivo promatrati rasplet.
NET.HR: Ima li u ovom trenutku naznaka da bi se Hrvatska mogla izvući s tog predzadnjeg mjesta po iskorištenosti sredstava?
VELA: I da i ne. Odgovornost za isplaćenost je na korisnicima i sustavu. Korisnici moraju imati ekipu koja je sposobna odraditi dobar posao u provedbi, a sustavi - pogotovo posrednička tijela, moraju ih pratiti u odobravanju zahtjeva koji se odnose na plaćanja. Sigurno je da će postotak isplaćenih sredstava rasti kako se perspektiva bude bližila kraju jer je to prirodan tijek, ali ne vjerujem da će pomaci biti takvi da bismo na kraju mogli biti zadovoljni rezultatima.
Oko EU fondova se previše politizira i gura PR, smatra Vela
NET.HR: Što bi se trebalo najhitnije promijeniti? Da ste u prilici, što biste odmah savjetovali premijeru Plenkoviću ili ministrici Žalac?
VELA: Premijer bi trebao reformirati pravosuđe i javnu upravu. Ministrica Žalac se mora izboriti za veću autonomiju u koordinaciji cijelog sustava (provedbu svih četiriju operativnih programa kako bi osigurala ujednačavanje tumačenja EU regulative, kao i prakse tijela u sustavu i korisnika) jer, iako je ona prvo lice države kad su EU fondovi u pitanju, u suštini nema stvarnih mehanizama za sankcioniranje onih koji ne odrađuju posao kako treba. To je negativna strana te funkcije i toga bi morala biti svjesna svaka osoba koja istu preuzima.
NET.HR: Ima li u Uniji primjera na temelju kojih bismo mogli učiti? Je li neka zemlja prošla teškoće slične Hrvatskoj, pa se - probudila, trgnula...?
VELA: Svaka država je drugačija i ima, da tako kažem, svoju logiku kada su EU fondovi u pitanju, kao što na raspolaganju ima drugačije iznose financijskih alokacija. Neke države sustave su posložile na regionalnoj razini i to za njih dobro funkcionira. Druge su odlučile ugovarati niz projekata, čak i svjesno griješiti, znajući pritom da će ugovoriti više od dodijeljene alokacije i time angažirati dodatne resurse samih korisnika. Hrvatska još nije odlučila što joj je cilj, osmislila je kompleksan sustav i to je ono što sada stvara probleme, uz činjenicu da su ljudski kapaciteti, kada su EU fondovi u pitanju, zaista nedovoljno razvijeni.
