Biti prvi na postolju san je svakog sportaša, pogotovo na Olimpijadi, no znanstvenici vjeruju da je često bolje stići na cilj treći nego drugi.
Znanstvenici tvrde da se u ovoj situaciji radi o fenomenu kontračinjeničnog razmišljanja, pojednostavljeno ''što bi bilo kad bi bilo'', tvrdi Victoria Medvec, psihologinja i sveučilišna profesorica.
''U prosjeku su osvajači brončane medalje sretniji od onih drugoplasiranih'', tvrdi ona. Razlog tome je što razmišljaju pozitivno u stilu ''bar sam dobio medalju'', čim je njihovo zadovoljstvo postignutim veće.
Za razliku od njih drugo plasirani obično razmišljaju u stilu ''da sam samo…'', što znatno utječe na njihovo raspoloženje.
U ovoj studiju korištene su fotografije sportaša koji su sudjelovali na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine.
Istraživači, među kojima je bila i Medvec sa Sveučilišta u Illinoisu, tražili su od ispitanika doa ocjene razinu zadovoljstvo koje se ocrtava na licu osvajača srebrene i brončane medalje.
Rezultati su pokazali odstupanje između kvalitete izvedbe i zadovoljstva.
''Oni koji su objektivno imali bolji nastup osjećaju se lošije od onih koje su svojom vještinom nadmašili''.
Očekivanja sponzora, kolega i obožavatelja mogu pojačati sportašev osjećaj razočarenja, tvrdi Saul Miller, psiholog iz Vancouvera.
Po njegovim riječima olimpijska fraza ''važno je sudjelovati, a ne pobijediti'' danas je potpuno izlizana, prenosi AFP.
