Milan je čudo od djeteta. Ne, ono klasično čudo koje čita, piše, pjeva i zabija golove, već čudo koje je, prije dvije godine, preživjelo strahovitu tragediju.
Otac i majka uzeli su ga u naručje i bacili se sa šestog kata
jednog beogradskog nebodera. Oboje su preminuli na mjestu. Milan
se izvukao s nagnječenim unutarnjim organima i polomljenim
rukama, nogama, zdjelicom.
Bile su mu tada tek tri godine. Teško je reći pamti li taj grozan
dan ili ga je, onako dječji, potisnuo do kraja.
"Pitanja će početi postavljati kako bude odrastao i razmišljao
svojom glavom. Počet će ga zanimati što se dogodilo s njegovim
roditeljima, za to su nam rekli da se pripremimo i da ćemo uz
stručnu pomoć pokušati mu objasniti na adekvatan način cijeli
događaj", izjavio je Miroslav Meleg, skrbnik.
Miroslav i Gabrijela, inače Milanovi rođaci, od tog strašnog dana
postali su njegovi skrbnici. Tako kaže zakon. No, za ovog
petogodišnjaka oni su mama i tata. Njihovog sina zove
'braco'.
"Brinem o njemu kao o svom djetetu, tako sam to prihvatila i ne
pravim nikakvu razliku između djece..." kazala je
Gabrijela.
Otac mu je bio vojni kapetan u invalidskoj mirovini. Žalio se na
finacijske uvjete i činjenicu da s obitelji živi u svega 15
kvadrata. Kad se odlučio na skok, Milanu je rekao da idu na
tobogan.
"Mali Milan nam je baš prije mesec dana bio na kontroli i ja mogu
sa zadovoljstvom vas obavijestiti da smo konstatirali da su te
teške tjelesne povrede koje je on imao prošle bez ikakvih
posljedica", rekao je Siniša Dučić, dječji kirurg i
ortoped.
"Ovo dijete se razvija u skladu sa svojim kalendarskim uzrastom",
kazala je Milena Arula, pedagoginja.
Osim nove obitelji, Milan je u vrtiću našao i curu. Živi životom
bilo kojeg petogodišnjaka s jednom jedinom razlikom – on je ovdje
zahvaljujući čudu.