Vodoinstalater je komorni balet prema motivima Borisa Viana, crnohumornog francuskog pisca, pjesnika, skladatelja, pjevača, šansonijera, jazz kritičara, inženjera, prevoditelja, pronalazača. Malo je područja u umjetnosti ili znanosti koja Viana nisu zanimala i kojima se nije bavio. Inspirirani Vianovom zbirkom novela Mravci složena je nova priča, libreto prema kojem će nastati partitura, a prema njoj Vodoinstalater.

Kao i svaki balet i Vodoinstalater je kolodvor na kojem se sijeku putevi glazbenog materijala, u izvedbi 5 instrumenata, 5 glazbenika i jednog laptopa, s libretom kojeg pokretom tumače 2 izvođačice, 2 izvođača i jedan most. Vodoinstalaterovi likovi kreću se sivim područjem od igre do plesa, kojeg se najbolje može opisati terminom pokret.

Vodoinstalater je potresna priča o mjestima i vremenima koje rat nikada nije zahvatio, pa su ona morala zahvatiti njega. To je priča o susjedskim odnosima i povijesti maltretiranja; o vojnicima na konjaku, kurvama u bunilu, o studentima u vodi do koljena i djevojčicama u minskom polju.

Ovaj balet je priča o običnim ljudima koje 'vianovska' percepcija pretvara u čudovišta ili barem čudake. Major, Garamuche i Noemi vjerojatno su mediokriteti koji tek u percepciji 'vianovskog lika' - studenta - apsolventa nadgrobnog klesarstva postaju izopačene karikature.

Vodoinstalater je crni balet. Ne bi mogao biti bijeli jer su i partitura i libreto crni, a humor ovisi o bojama zastave pod kojom se igra.

Skladatelj: Gordan Tudor Libreto, koreografija: Natalija Manojlović Scenografija: Vojin Hraste Producentica: Davorka Begović

Likovi: Dean Krivačić , Ivana Pavlović, Judita Franković, Nino Bokan

Glazbenici: Ana Benić (flauta), Tanja Tortić (violina), Goran Jurković (tenor saksofon), Ivan Batoš (glasovir), Oleg Gourskii (kontrabas)

Koprodukcija: Sveučilište u Zagrebu – Studentski centar – Kultura promjene -Teatar &TD i Muzički Biennale Zagreb