"Tražio sam premještaj iz vinkovačke Opće bolnice nakon što su me tri dana ostavili da ležim s otvorenim opeklinama drugog i trećeg stupnja na licu, prsima, trbuhu i rukama. U sobi na odjelu, bez sterilnih uvjeta te s ranama prekrivenim tek tankim vazelin-gazama i bez redovitog previjanja", kaže 32-godišnji Ante Ivančević iz Pule, koji je prekjučer uspio na vlastiti zahtjev dobiti premještaj iz Opće bolnice u Vinkovcima u zagrebačku Kliniku za traumatologiju.
U vinkovačkoj bolnici bio je od utorka nakon što je ozlijeđen ručnim plinskim plamenikom. Ondje su ga po primitku, opisuje, previli, namazali, dali mu infuziju te ga smjestili na odjel s još jednim pacijentom. Prvi dan je, kaže, bio u šoku, međutim drugi dan se zabrinuo jer mu na viziti nisu odgovarali ni na jedno pitanje pa nije uspio saznati u koliko je teškoj situaciji. Istog dana je previjen u operacijskoj sali te je vraćen u sobu na odjel.
'Sobom su letjele muhe, pod bioi zuzetno prljav'
"Ležao sam prekriven samo vazelin-gazama, zapravo s otvorenim ranama u sobi na odjelu s još jednim pacijentom, kojem su dolazili posjeti. Sobom su letjele muhe, pod je bio izuzetno prljav, pun prašine. Sestre su me uvjeravale da nigdje nema potpuno sterilnih uvjeta. Inače, sestre želim pohvaliti jer su, usprkos svojim ograničenim mogućnostima i ovlastima, radile najbolje moguće", ispričao je za Jutarnji list Ivančević dodajući kako je sam sebi fiziološkom otopinom počeo ispirati rane da se ne inficiraju, jer to nitko drugi nije radio.
"Treći dan, kad sam ih pitao hoće li me danas previjati, sestre su mi rekle da ne, jer da su doktori rekli kako sada dva dana neće raditi ništa. Tek onda me uhvatila panika. Te gaze su se zalijepile za rane, sve je bilo vrlo prljavo, ispirao sam se i dalje samostalno fiziološkom otopinom, ali nisam sve mogao baš dobro isprati. Morao sam ih moliti da mi daju infuziju, tablete protiv bolova, pitao sam ih za kreme, jer nitko sustavno nije brinuo o tome", kaže Ivančević, koji je tada odlučio tražiti premještaj u drugu bolnicu za koju su mu rekli da si mora sam osigurati jednako kao i prijevoz do nje.
Zahtjev za premješatj nenormalan zahtjev?
U Ministarstvu zdravstva su mu rekli da njegov zhahtjev baš nije normalan te da mu bolnica mora osigurati drugu te prijevoz do nje. U vinkovačkoj bolnici i dalje su ga uvjeravali kako ga ondje mogu izliječiti, ali su se promijenili kad su čuli da je zvao Ministarstvo.
"Odmah su me previli, došla je doktorica i namazala mi lice kremom pa je kasnije došao drugi doktor i rekao da će doći sestre da mi nakapaju oči, ali to se ipak nije dogodilo. No, dramili su oko sanitetskog prijevoza, uvjeravali me da mora doći sanitet iz moje Istarske županije. Rekao sam im da je to potpuno besmisleno. U konačnici je nakon mog poziva Ministarstvu došla sestra i rekla da su mi osigurali premještaj u subotu ujutro u zagrebačku Kliniku za traumatologiju te da ću dobiti i prijevoz", prepričava Ivančević danas iznenađen tretmanom u Draškovićevoj za koju tvrdi da je poput Hiltona, gdje su ga odmah previli, namazali, nakapali mu oči i snimili pluća.
