Sutra je blagdan Svih svetih, dan kada se pale svijeće na grobovima u znak sjećanja na najmilije, ali mnogi pogrešno taj dan brkaju s Dušnim danom koji obilježavamo 2. studenoga.
Na blagdan Svih svetih slavimo svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života. Dušni dan ili Dan mrtvih izraz je nade i vjere u zagrobni život. Na taj dan se prisjećamo svih onih kojih više nema i koje smo izgubili.
Papa Grgur III. koji je Crkvu vodio u 8. stoljeću, bio je taj koji je odredio da se 1. studenog slavi blagdan mučenika, svetaca vjere u Krista iako se među progonjenim kršćanima slavio još od 4. stoljeća, na razne načine, u razna doba godine.
Na mjestu današnje Sanliurfe u Turskoj slavio se, primjerice, 13. svibnja. Praznik je vremenom evoluirao, pa je na prijelazu iz 6. u 7. stoljeće u Würzburgu proglašen danom Svih svetih, bez obzira na to je li riječ o mučenicima ili ne. Vjernicima se to svidjelo. Do 9. stoljeća praznik je postao već toliko popularan da ga je franački car Ljudevit I Pobožni 835. godine proglasio zapovjednim blagdanom, što bi danas bio službeni državni vjerski praznik.
Crkve na Britanskim otocima bile su te koje su blagdan Svih svetih prve počele obilježavati 1. studenog, što se baš nekako točno poklopilo s datumom ranijeg drevnog keltskog praznika koji se tada još uvijek naveliko slavio u Škotskoj i Irskoj. Bila je riječ o proslavi kraja sezone žetve, početka zime, odnosno de facto keltskoj Novoj godini. Slavlje bi počelo već 31. listopada.
Dan mrtvih počeo se obilježavati dva stoljeća kasnije
Dušni dan je nastao dva stoljeća kasnije, inicijativom opata iz Krimija, sv. Odilona, koji je 998. godine započeo tu tradiciju. Zaslugom benediktinaca, blagdan Svih svetih proširio se u svijetu, a 1311. godine potvrdio ga je i Vatikan.
Iako blagdane Svih svetih i Dušni dan, osim kalendarske blizine, povezuju molitva, paljenje svijeća i polaganje cvijeća, Dušni dan posvećen je sjećanju isključivo na nama bliske preminule. To je dan u kojem sva katolička groblja sjaje najvećim sjajem, a običaj je da se kao znak sjećanja na preminule održavaju i mise zadušnice. Svećenici na Dušni dan služe tri mise: jednu kome god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve.
Svijeća ima važnu simboliku u Dušnom danu, jer njezino svjetlo predstavlja Krista, simbol života i nade za pokojne. U prošlosti su se svijeće radile od pčelinjeg voska, a cvijeće bi se bralo iz vlastitog vrta i nosilo na grobove.
Posljednjih 30-ak godina grobovi se najčešće kite krizantemama. Ovo cvijeće potječe iz Kine i Japana, a smatra se cvijetom sreće i prosperiteta. Zbog svoje otpornosti na hladne temperature i mraz simbolizira besmrtnost. Prema starim Grcima, krizantema štiti od zlih duhova. Ona se ne smije ubrati s groblja jer će toj osobi donijeti nesreću.
Meksiko je primjer zemlje koja se na najveseliji mogući način prisjeća svojih najmilijih 1. i 2. studenog. Sve je okićeno cvijećem. Djeca i mnogi odrasli oblače se u kostime kostura, jedu se slatkiši u obliku lubanja... Tradicija je to koja je prekrasno oslikana u popularnom animiranom filmu "Coco i velika tajna". Riječ je o pretkolumbovskoj tradiciji Indijanaca s juga Meksika koji su smatrali da žalovanje za umrlim znači nepoštivanje pokojnika. Tradicija kršćanstva koja vjeruje da smrt nije kraj, koja je izrasla na narativu života vječnog, vrlo se vješto uz samo malo mašte mogla jako dobro prilagoditi takvoj tradiciji. Meksiko je ovih dana šaren, veseo, a bude i bučnih vatrometa.
Noć vještica komercijalizirana je, ali ima svoju povijest
Slavlje u Meksiku nije Halloween, odnosno Noć vještica, koji je večeras. Neki ga smatraju zabavnim, neki poganim, ali postoji pozadina iza tog danas vrlo komercijalnog praznika. Prva asocijacija su nam Amerikanci koji uređuju kuće, dube bundeve u koje potom stavljaju svijeće, a djeca zamaskirana u čudovišta, vještice, vampire i zombije obilaze kuće u potrazi za slatkišima. Mnogi kršćani smatraju da se time "upropaštavaju duše djece", ali u mnogim kulturama je to samo zabavan dan.
Noć vještica ili Halloween vuče korijene iz drevnog keltskog festivala Samhain, koji se obilježavao u regijama današnje Irske, Škotske i sjeverne Francuske prije više od 2000 godina.
Svetkovina je nastala tako što su plemena rezbarenjem bundeva istjerivala loše vrijeme kako bi im žetva uspjela. Ovaj običaj prerušavanja, koji je kasnije integriran u moderni Halloween, predstavljao je pokušaj da se "prevare" zli duhovi.
S dolaskom kršćanstva, crkva je postupno integrirala mnoge poganske običaje. Samhain se spojio s blagdanom Svih svetih. Na taj je način crkva pokušala preusmjeriti pogansku proslavu u kršćanski kontekst. Halloween je u Hrvatsku stigao tek krajem 20. stoljeća, prvenstveno kroz američke filmove, serije i popularnu kulturu.
Crkva često kritizira proslave Halloweena zbog njegove povezanosti s okultizmom i zlim silama, naglašavajući važnost duhovnog sjećanja na preminule u sklopu kršćanskih običaja.
POGLEDAJTE VIDEO: ZET uoči Svih svetih izlazi u susret starijima: 'Svima kojima je teže mogu koristiti našu uslugu'
