Nakon jučerašnjih presica, prozivki, konobara i kokaina, predsjednik Milanović ponovno se obratio građanina putem Facebooka. Nada se kaže, da je ovo njegov posljednji zapis na ovu temu, ali... Tko u to stvarno vjeruje?
Dakle, predsjednik Milanović ponovno je premijera Plenkovića prozvao rekavši da jučer nije govorio istinu. "Nažalost, Andrej Plenković nastavlja s besmislicama i sitnim, traljavim podvalama. Ne govori istinu, kao i obično. Osvrnut ću se na dvije takve, svjestan da ova polemika gubi smisao (ako ga je ikada i imala) i u nadi da je ovo moj zadnji zapis ove sitne knjige", započeo je predsjednik, a onda nastavio dosta opširno.
Krenuo je od 1999. godine kad je Plenković postao šef kampanje Mate Granića. "Svoju megalomansku prirodu A. Plenković ispoljava već u prosincu 1999., kada kao 'šmrkavac' na pragu 30. godine života preuzima pretešku dužnost šefa predsjedničke kampanje Mate Granića. Kampanja nije dobro završila iz više razloga: nesretan tajming, žestoka konkurencija, zasićenost naroda HDZ-om, i zadnje, ali ne manje važno, očajan izbor suradnika. Iz tog romantičnog vremena imamo i prve slikovne zapise A. Plenkovića i Mire Škore, kako bratski dijele pozornicu i sanjare o slavi. Granić ispada u prvom krugu, a Plenković, navodno nestranački stručnjak i diplomat, mrtav hladan dočekuje novu vlast, kao da se ništa desilo nije i kao da je 'normalno' da službenici sudjeluju u dnevnoj politici na steroidima pa nakon neuspjeha 'ladno' nastave karijeru, očekujući promaknuće, mir i službeničku perspektivu. Morao je ostati u ministarstvu, jerbo se nije uspio garažirati u Hrvatskom saboru. Jasna stvar", piše predsjednik.
Potom se hvata vremena Tonina Picule.
"Meni je, osobno, bilo drago što Plenković tada nije bio smijenjen i što smo ostali nekakvi kolege. Nedugo zatim, Picula ga šalje u Bruxelles, na srednje visoku diplomatsku dužnost. Tamo dočekuje sljedeću smjenu vlasti", nastavlja, došavši tako do vremena Ive Sanadera.
"Na samom početku mandata stvaraju se pregovarački kostur i okvir za pregovore o članstvu u EU-u. Dijele se funkcije, trasiraju velike karijere. Sanader je držao do Plenkovića i namijenio mu ulogu tajnika pregovaračkog tima – značajna dužnost za mladog diplomata. Naravno, Sanader nije osobno razgovarao s Plenkovićem. Tu poruku je Plenkoviću prenio jedan iskusan visoki hrvatski diplomat kojega, zato što je još uvijek u službi, neću imenovati. Plenković se 'lijepo' zahvalio Sanaderu uz učtivu poruku 'ne pada mi napamet biti tajnik Kolinde Grabar Kitarović'. Na njegovu nesreću, poruka je prenesena vjerno i točno. Kolinda je, naime, tada bila mlada ministrica za europske integracije i figurirala je u javnosti kao mogući glavni pregovarač. To je na kraju postao Vladimir Drobnjak, diplomatski legionar i dobar izbor. Plenkoviću je jezik bio brži od pameti. Htio je biti glavni pregovarač, 'šmrkavac' od 33 godine. Sanader je ovu bezobraznu odbijenicu shvatio osobno, ali ponio se relativno plemenito. Naredio je da Plenkovića maknu iz Bruxellesa i umjesto da ga s punim pravom angažira u kotlovnici Ministarstva vanjskih poslova, naređuje da ga se pošalje u Kijev, tada još uvijek grad na koji smo gledali kao prvo mjesto do Černobila", nastavlja podrobno Milanović.
"Dakle, Plenković se, kako bi on za mene rekao, pokušava 'ukrcati u vlak žrtve', a žrtva nije, niti je ikada bio, već samo arogantni balavac grandomanskih stremljenja. Najveća žrtva koju je u životu podnio je neki lakši faul na nekom usporenom i prigodnom haklu na jedan koš", kaže Milanović.
Priču potom nastavlja Povjerenstvom o nabavki zrakoplova.
Evo cijelog statusa.
