PRONJUŠKALI SMO /

Državni tajnik u Medvedovom ministarstvu ima veću plaću od ovih gradonačelnika: Pogledajte mu imovinsku karticu

U Ministarstvu hrvatskih branitelja obnaša dužnost državnog tajnika od srpnja 2024. godine. Po obrazovanju je policajac sa srednjom stručnom spremom

6.1.2026.

14:21

danas.hr

David Jerkovic/goran Kovacic/ivo Cagalj/pixsell/rtl/screenshot Domovinski Pokret Splitsko-dalmatinska županija

403 Forbidden

nginx

403 Forbidden

nginx

Državni tajnik u Ministarstvu branitelja Zlatan Bašić prima veću mjesečnu plaću od gradonačelnika četiri najveća grada Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, pokazuju podaci iz imovinskih kartica.

Bašić, član Domovinskog pokreta i hrvatski branitelj, sudjelovao je u obrani Vukovara, gdje je u dva navrata ranjen te je u javnosti poznat kao heroj Trpinjske ceste, napisali su svojevremeno na Facebook stranici. U Ministarstvu branitelja obnaša dužnost državnog tajnika od srpnja 2024. godine.

Njegova neto plaća iznosi 4.331,05 eura mjesečno, a uz to prima i 173 eura osobne invalidnine te 132,72 eura naknade za odvojeni život od obitelji. Po obrazovanju je policajac sa srednjom stručnom spremom.

Za usporedbu, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, magistar politologije, mjesečno prima 4.250,82 eura neto.

Primanja gradonačelnika

Splitski gradonačelnik Tomislav Šuta, diplomirani ekonomist, ima plaću od 4.272,41 eura.

Gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić, sveučilišna profesorica i doktorica znanosti, mjesečno zarađuje 4.300 eura, dok osječki gradonačelnik Ivan Radić, magistar ekonomije i inženjer građevinarstva, prima 4.285,82 eura neto.

Imovina državnog tajnika u Ministarstvu branitelja

U imovinskoj kartici Bašić je upisao svoju i supruginu kuću s okućnicom površine 266 četvornih metara u Čisli, procijenjenu na 150 tisuća eura. Posjeduje i Renault Scenic iz 2017. godine, procijenjen na 12 tisuća eura, te Peugeot 206 iz 2002. godine vrijedan tisuću eura. Prijavio je i 0,68 eura vrijedan udio u Fondu hrvatskih branitelja.

Iako su i plaće državnih tajnika i gradonačelnika propisane zakonom i koeficijentima, ova usporedba ponovno otvara pitanje kriterija prema kojima se u javnom sektoru vrednuju odgovornost, obrazovanje i visina primanja.

Posebno kada se u istu ravan stave državni tajnik u ministarstvu i gradonačelnici gradova koji upravljaju najvećim proračunima i najbrojnijim sustavima lokalne samouprave u Hrvatskoj.