Od beskućnika do zaposlenog čovjeka. Tako ide tijek priče koju smo prvi put objavili još prije mjesec dana. Dvojica muškaraca preživljavala su u pet kvadrata, a napokon će jedan od njih moći zarađivati za život. Uz to djeca su pokazala odraslima kako pomoći i biti velikodušan.

Asim i Ivan zimu su jedva preživjeli. U svojih 5 kvadrata barake imaju tek malu peć, a kuhinja im se nalazi na dvorištu. Ovako su govorili prije mjesec dana. "Kad je bilo minus 12, 13 ja imam 5, 6 slojeva na sebi robe plus tri deke i još se tresem, makar je peć", priča nam Ivan.

Temperature su pomalo skočile, a njima se srce zagrijalo jer je nakon našeg priloga krenula akcija. Danas su djeca iz Osnovne škole Rakitja donijela novac i potrepštine. Odvajali su novac od sebe kako bi skupili za njih. 

"Drago nam je da vam možemo pomoći", kazuju učenici.

Tako je stvoreno jedno divno prijateljstvo. Djeca su pomogla, što bi trebali veliki napraviti? "Ugledati se na male i slijediti nas zato što, ako smo mi uspjeli pomoći zašto ne bi i veliki", smatra učenica Barbara. Jesi li ikad zamišljala da netko može živjeti u ovako teškim uvjetima? - pita naš reporter učenicu.

"Iskreno nisam zamišljala, ali kad sam čula za ovo drago mi je da smo ovim ljudima pomogli", kazala nam je Anamarija. "Volio bih i drugima pomoći ako ću moći", priča nam Lovro.

Akciju su organizirali uz pomoć pedagoginje. "Zapravo su me pozitivno šokirali na jednom vijeću učenika kad je učenica 3. razreda to predložila jer nisam zapravo bila svjesna koliko oni vide neku nepravdu ili siromaštvo. Koliko oni gledaju televiziju i neke ozbiljne emisije, a ne samo crtiće ili RTL Kockicu", ističe pedagoginja Petra Gabriša.

Asim i Ivan dobili su i madrace, ali oni su preveliki za njihovu baraku. Asim još čeka jednu vijest - je li dobio posao zaštitara? "Bio sam na razgovoru za posao, rekli su mi da će zvat za tri tjedna i veseli me, nadam se da će sve biti kako treba i idemo dalje", priča Asim.

Priča tu ne staje, akcija prikupljanja novca za kućicu ili građu je u tijeku.  "Ja bih prvo apelirao na ljude koji imaju nešto tipa da im smeta doma drvena kućica ili kampica ako mogu donirati kao što smo već prije radili na tome ili da se skupi neki građevinski materijal. Naravno, novac će bit potreban da se skupi da se onda dečkima to kupi ako nitko ne može donirati", apelira Maro Srezović iz inicijative Srce s ulice.

Njihovo prijateljstvo je postalo neraskidivo, prošli su teške dane i pomagali jedan drugome. Unatoč svemu nisu izgubili osjećaj i vjeru u ljude. "Bez obzira na razlike u vjeri, bez obzira na razlike u nacionalnost, kad se ljudi slože može se ići naprijed. Ne gledati tko je tko, tko je što. Svi su ljudi", prekrasna je misao Ivana.

Iz ove priče kao pobjednici izlaze Asim i Ivan, ali i ovi učenici koji su se uvjerili da postoji težak život izvan društvenih mreža.