Ideju za ovaj tekst sam čuvala već par tjedana i sada, u petak navečer na poslu dok ovo pišem otišla ja guglati, da se podsjetim kako sam to mislila uobiličiti. I što vidim? Da je moja ideja postala viralni trend. 'Bemu miša i tajming :D
Žene, naime, u posljednje vrijeme lude za pisanjima pisamceta bivšim djevojkama svojih sadašnjih dečkiju, ne kako bi im se osvetile već zahvalile što su ih pustile iz svojih života.
Zašto sam ja čekala par tjedana da napišem svoje pisamce - pa zato što je mom dragom u subotu (na dan kada je ovaj tekst objavljen) rođendan i ovim mu ga putem želim čestitati.
Da, od mene, nadam se, još dugo dugo nećete čuti kukajuće i depresivne ljubavne tekstove po kakvim sam vam najvjerojatnije postala poznata iz čistog razloga što u tom području života nemam zašto biti tužna i žaliti se.
'Patnje mlade Tine' se odgađaju do daljnjega, a 'weltschmerzu' kojeg sam ja osjećala posljednjih par godina je zaista došao kraj. Ne smatram se velikim kreativcem, ali za svakog kažu da najbolje 'stvara' dok je tužan i emocionalno slomljen. Bila to pjesma, bilo to pisanje, bilo to kreiranje kojekakvog drugog sadržaja. On tada, logično, ima više vremena za sebe i ne zna kako se drukčije nositi s boli koju osjeća. Zatvara se i radi ono za što misli da mu najbolje ide, u nadi da će ispoljiti svoje osjećaje negdje i jednom taj produkt pogledati te uzdahnuti: 'Joj, kako vrijeme liječi sve rane'. To je meni tada bilo pisanje, a kada sam vidjela da ima još 'budalica romantičara' kao što sam ja koje se možda trenutno bore sa istim ili sličnim problemima, bilo mi je toplije srcu. Odjednom sam imala svrhu, možda nekome pokazati kako dalje, ili ukazati na dio puta koji sam ja već prevalila i kakvo je moje iskustvo bilo tada.
Svoje pisamce ću pokušati napraviti što manje ljigavim jer ne želim da se ispovraćate po ekranu dok ovo čitate, a i sama nisam taj tip. Sve dok se ne zaljubim :D Onda postajem hihotava i tepajuća i sve ono što inače mrzim kod ostalih parova koji sline jedan po drugome naočigled svih. Ipak, volim misliti da nisam takav ekstrem.
Dosta ispričavanja, evo moje današnje poruke i to ženi koja ga je pustila i otišla iz njegovog života.
Bilo ih je više koje je volio, ali posljednja je mogla biti njegova do kraja života. Mogla je biti, ali nije. Ovim putem joj zahvaljujem na tome jer je dala priliku meni. Skoro da bih joj zahvalila što ga je povrijedila, no ne bih mu takvu bol srčeka nikada priuštila. Zato joj neću ni zahvaljivati na tome. Znam koliko boli, osjetila sam na vlastitoj koži. I ja sam morala na nekome naučiti pa 'ajmo reći da mi je jedino drago što je on osjetio kako srce može boljeti na njoj, a ne na meni. Sada je kao i ja oprezniji, no kao i ja ništa ne pazi, uza svo iskustvo i emocionalne boli kroz koje je prošao, kad se zateleba. Voli bez pokrića. Voli unaprijed. Straha nestane.
Nesigurnosti postoje, ali u pravim kombinacijama karaktera one nestaju jer ih ona druga strana ukloni. E tako vam nas dvoje funkcioniramo. Pričamo, analiziramo, nekada i previše, ali tako barem znamo što nam je na pameti. Čim ga i mala stvarčica muči, ja mu to skužim po facici, kao i on meni. I onda rujemo po tome dok se 'problem' ne izgovori.
Hvala njoj koja ga je pustila što je zaboravila očitavati - njegove reakcije, njegove facice, što se nije zapitala kada mu je grimasa lica bila zabrinuta ili ljuta, što ga to muči. Što joj je, ako je to ikada i znala očitavati, to postalo nebitno.
Neću pokušavati biti bolja od nje, ja znam da sam bolja. Posadit ću mu grm kopra u našoj novoj kućici u cvijeću jer znam da ga želi, radit ću mu skoro svaki dan doručke jer mu je bilo čudno kad sam mu ga prvi put napravila. Čudno da mu je cura napravila doručak? Bilo mu je čudno što ga je netko iznenadio, što se toliko potrudio oko njega. Ako je takva bila ona, onda zaista nije teško biti 'bolja' od nje, to sve onda mogu 'odraditi' i pospana lijevom rukom. Pričat ćemo zagorsko-purgerski jer nam je fora i prežderavat ćemo se mesekom jer možemo. Baš to - jer to možemo i uživamo u tome. Ja uživam u nečemu jer vidim da je on sretan dok radi određene stvari, on uživa nazad kad vidi da je meni razvučen smiješak na licu. LOVE IS A TWO WAY STREET. Tako to funkcionira.
Svako
jutro ću mu govoriti kako je lijep jer mi zaista je predivan,
nasmijavat ću ga svojim glupim besmislenim forama jer njemu nisu
glupe. Ako i jesu, ja to ne znam jer se smije na njih. Isto tako
ću postupiti i ja, slušat ću ga pa makar mi se njegov problem u
tom trenutku ne činio velikim. Hvala njoj još jednom što je
umanjivala njegove probleme i ne shvaćala ih za
ozbiljno.
Što je najbitnije - neću ga shvaćati zdravo za gotovo, kao što ga je shvaćala ona. Znam, bit će dana kada neću moći davati sve od sebe i kad ću se malo možda opustiti, ali NIKAKO i NIKADA neću dopustiti da mi to prijeđe u naviku. Pokušat ću mu ispuniti život malim sretnim stvarima, ne samo zato što to on meni radi nazad već zato što ja to želim raditi. Volim ga vidjeti pekmezavog, sretnog, s 'kamilica' facicom zbog koje bi inače, da mi ju je složio neki drugi frajer ranije, pobjegla glavom bez obzira. I snadbdijevala se koji je 'proljev'. Njega ne volim vidjeti nikako drukčije nego sretnog i pekmezavog. Pogotovo mi je drago ako je takav zbog mene.
Ja ću se brinuti za njega jer ona nije mogla. Isto kao što će se on brinuti za mene jer netko drugi to nije mogao za mene. Borit ću se za njega i kad nam možda ne bude najdivnije. Isto kao što znam da će se on boriti za mene.
Još jednom joj hvala jer za bolje nije znala.
Evo. Nadam se da se niste zabljucnuli ;) Sretan rođendan još jednom boo <3
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine' i na Instagramu.