Drugi mirovinski stup, onaj u vlasništvu privatnih fondova kojima upravljaju banke i u koji se svakog mjeseca slijeva pet posto našeg dohotka, uveden je 2002. godine. Bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu, Željko Garača od početka osporava čitavi model drugog stupa, a i glasan je kritičar mirovinske reforme koja je počela upravo uvođenjem drugog stupa, ali još nije gotova. Upozorava da je sve u praksi neprovedivo, a da je model drugog stupa toliko štetan da uopće ne bi bilo šteta da propadne.
"Ima nade! Mirovinska reforma s drugim stupom će se urušiti sama od sebe! Je li nastrano radovati se propasti 'jedine prave reforme u Hrvatskoj'? Nije! Previše je argumenata koji govore o njenoj štetnosti za gospodarstvo, državu i ogromnu većinu njenih građana. No svi ti argumenti nažalost nemaju potreban odjek u svekolikoj javnosti da bi se pokrenula šira akcija za ukidanje drugog stupa te umanjile njegove štetne posljedice njegovim ukidanjem", istaknuo je Garača za Slobodnu Dalmaciju.
Negativni prinosi
On svoje tvrdnje temelji na negativnom prinosu obveznih mirovinskih fondova u 2021. Istaknuo je da su najugroženiji oni koji bi u sljedećih pet godina trebali ići u mirovinu.
"Trend negativnih prinosa se nastavlja i u ovoj godini, a nastavit će se još sigurno par godina zbog strukture imovine OMF-ova tipa C. I to su nominalno negativni prinosi. Realni prinosi su daleko porazniji. Inflacija izjeda mirovinsku štednju te će se pad realne vrijednosti mirovinske štednje nastaviti još par godina čak ako smo i optimistični po pitanju smanjivanja inflacije", upozorio je splitski ekonomist.
Istaknuo je da je lani četvrtina članova OMF-ova sa zatvorenim računima odabrala isplatu iz dva stupa pri odlasku u mirovinu. Pita se koliki će biti udio umirovljenika koji će tražiti isplatu mirovina iz dva stupa u sljedećim godinama, svjestan da će mnogi upravo zbog loših prinosa odustati od te ideje.
"Novca u drugom stupu jednostavno nema. On je uložen, pozajmljen, da ne kažem već potrošen, barem što se države tiče. Da bi mirovinski fondovi mogli u budućnosti isplatiti štednju osiguranika, netko od njihovih dužnika mora vratiti dio pozajmljenog novca. Država kao najveća dužnica mirovinskih fondova taj novac ne može vratiti ako se dodatno ne zaduži ili ako ne poveća porez. Ne znam što je gore", govori Garača.
Gomilanje deficita
Slikovito je opisao situaciju koja bi se mogla dogoditi za 20 godina. Gotovo svi zaposlenici će biti članovi drugog stupa, a pojavit će se i prvi umirovljenici koji će po tom modelu primati mirovinu. Kako bi lakše pojasnio situaciju, hipotetski je anulirao inflaciju te rast plaća i mirovina.
"Neka naš hipotetski ili prosječni budući umirovljenik ima bruto plaću 10.000 kuna i izdvaja pet posto ili 500 kuna iz svoje bruto plaće u drugi stup. Za taj iznos se ujedno smanjuju uplate u prvi stup. Za 40 godina prvi stup će ostati bez 240.000 kuna. Ako bi se budućem umirovljeniku isplaćivala imovina samo iz prvog stupa ona bi iznosila do 4000 kuna, jer je faktor zamjene zadnje bruto plaće i prve mirovine ispod 40 posto prema važećoj praksi. Ako umirovljenik odabere mirovinu iz dva stupa, dio mirovine iz prvog stupa će biti do 3000 kuna ili 75 posto, odnosno prvi stup će uštedjeti do 25 posto ili do 1000 kuna.
Umirovljenik s 40 godina staža i 65 godina života primat će mirovinu 13 godina jer je očekivani životni vijek u Hrvatskoj ispod 78 godina. Ukupna ušteda na neisplati dijela mirovine u prvom stupu će stoga biti 156.000 kuna. Zaključno, prvi stup će biti u dodatnom deficitu od 84.000 kuna po svakom umirovljeniku zbog mirovinske reforme i to sve dok traje ovakva mirovinska reforma", upozorio je Garača.
Dodao je da ni u kojem slučaju neće doći do smanjenja deficita u prvom mirovinskom stupu, već do njegova povećanja. Pozvao je ekonomske analitičare i kolege stručnjake da ga demantiraju ako imaju argumente.
