U posljednje vrijeme sve se više govori o isključivanju iz sustava centralnog grijanja. Da nešto nije u redu govori činjenica da je u Karlovcu, Velikog Gorici, Sisku, Slavonskom Brodu i Vukovaru najskuplje grijanje u Hrvatskoj.
"Kao kod proizvodnje bilo čega, tako i ovdje imate tisuću ili 50.000 korisnika, razlika je jako velika. Zagreb, primjerice ima gotovo 125.000 korisnika. Karlovac ni osam tisuća. Bitno je i na koje gorivo radi toplana, koliko je stara oprema i kakva je tehnologija. Ni Zagreb u ovim zadnjim stavkama ne briljira, ali je za nekoliko koplja iznad ostalih. I zato se, logično, nameće pitanje o budućnosti tih ostavština socijalizma koje danas više troše nego što zarađuju", rekao je u RTL-ovoj "Potrazi" Mladen Zeljko s Energetskog instituta "Hrvoje Požar"
Na pitanje jesu li toplane odradile svoje ili se i danas isplati grijati na toplanu, Zeljko odgovara da to ovisi gdje živite, dakle u kojem ste gradu. Ako govorimo o Zagrebu, misli da je to daleko najbolji način grijanja, barem za one zgrade koje su u relativno dobrom stanju.
U Mreži potrošača Hrvatske (MPH) ističu problem s ugradnjom razdjelnika:
"Svi već zaboravljamo da je kreator Zakona o tržištu toplinskom energijom Ministarstvo gospodarstva, da je isti u zakon ugradilo (za vrijeme ministra Vrdoljaka) obvezu ugranje razdjelnika topline. Sjećamo li se još da je da je njemački Bundestag tamo negdje 2008. godine donio preporuku da se u Njemačkoj ne ugrađuju razdjelnici topline (siemens) jer su nepouzdani instrumenti. To je bilo kad je EU Direktivom dozvolila ugradnju razdjelnika umjesto mjernih instrumenata (kalorimetara) jes u osjetno jeftiniji. Sjećamo li se Brunate i T-san-a, doduše dosta potrošača je sada zadovoljno razjedjelnicima jer su računi manji, no malo nas razmišlja i uzima činjenicu da je zadnjih 4 -5 zima puno toplije čak od prosjeka temperature za to doba godine", kažu u Mreži.
Za Brunatu se, napominju, skoro više i ne čuje, a T-san se još uvijek ponaša kad državna agencija koja nadzire sustav grijanja, a ne kao trgovac razdjelnicima i priborom za grijanje.
"I dok se po Europi grade kvartovke (ili u zgradi, ako su veće) mini toplane, gdje se potpuno eliminiraju troškovi transporta koji u Zagrebu po informacijama Instituta HP iznose oko 40%, a u svim drugim mjestima je više. (U Luxembourgu je grijanje za stan od 60 m2 450 eura godišnje, a u Karlovcu je 1.000 eura godišenje). U Hrvatskoj se tek sada razmišlja o spalionicama smeća. Želim samo podsjetiti da je po procjenama 1/3 potrošača u Hrvatskoj energetski siromašno tj. bez adekvatnog grijanja zimi. A to je oko 300.000 obitelji u kojima je najmanje 100.000 djece", kaže Željko Tomašić iz MPH.
Nisu zadovoljni ni kvalitetom usluge
Veliki broj potrošača u Hrvatskoj, posebno van Zagreba je odlučio da ne želi više plaćati toplanama skupo grijanje jer osim skupoće ne zadovoljava niti kvaliteta usluge. Zakonodavstvo (država) je prepoznalo problem zajedničkog grijanja, a i uvidjelo monopolističko ponašanja trgovaca koji pružaju javnu uslugu isporuke toplinske energije, posebno što su ta trgovačka društva u načelu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, te je Zakonom o tržištu toplinske energije (ZTTE) željelo stvoriti tržište u sektoru toplinarstva.
Međutim JLS kao odgovorne za implementaciju ZTTE ne žele provesti taj zakon i ne primjenjuju ga, već toplane koriste kao "uhljebilište“ za svoj kadrove, a toplinarstvo organiziraju po Zakonu o proizvodnju i distribuciji toplinske energije koje je bio na snazi u vrijeme socijalizma.
Jedino toplane u Zagrebu i nešto manje u Rijeci proizvode toplinsku energiju u kogeneraciji, kako to nalaže ZTTE. Nijedna JLS nije sukladno ZTTE raspisala natječaje za koncesiju za proizvodnju toplinske energije, za distribuciju toplinske energije i djelatnost kupca toplinske energije. Zakon prepoznaje i traži da svaku tu djelatnost po tržišnim načelima obavlja pravna osoba. No toplane su se obavile, doregistraciju djelatnost proizvodnje sa distibucijom i trgovinom toplinske energije te sebe proglašavaju proizvođačem distributerom i kupcem toplinske energije, tumačeći da je to razlog da podignu cijenu javne usluge. A sve svaku tu djelatnost je JLS morala objaviti javni natječaj za koncesiju. Nisu djelatnost ponudili u koncesiju s obrazloženjem da se nitko ne bi javio na natječaj, jer postoji samo njihova toplana. Nažalost takvo rješenje je prihvatila HERA.
Kad su toplane počele gubiti sudske sporove s potrošačima koji se izdvojili iz sustava centralnog grijanja, na način da su toplane pokretale ovrhe temeljem "vjerodostojne isprave“ računa, potrošačima koji su se izdvojili, zanemarujući činjenicu da izdvojeni potrošači da i žele fizički ne mogu preuzeti nikakvu njihovu uslugu iz jednostavnog razloga što nemaju radijatore, počele su nakaradno suprotno zakonima fizike tumačiti odredbe ZTTE i nažalost na to su nasjeli neki prvostupanjski sudovi iz razloga što suci ne poznaju ZTTE i Zakon o zaštiti potrošača i ne sude po njima nego isključivo po Zakonu o parničnom postupku i u potrošačkim sporovima primjenjuju Opće uvjete za isporuku toplinske energije kao lex specijalis.
Tako ZTTE definira daje krajnji kupac (potrošač) koji se izdvoji iz sustava centralnog grijanja dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, što znači da se potrošača ne može osloboditi dijela pričuve koji se odnosi na grijanje zajedničkih prostorija i održavanja sustava centralnog grijanja u zgradi. Ali toplane potrošače uvjeravaju da definicija energije iz fizike, koja se uči u pučkoj školi ne vrijedi za toplinsku energiju. Laicima je jasno da energiju, primijenjeno na toplinsku energiju čine toplina i snaga te da se jedno bez drugog ne može isporučivati, jer ako toplana zagrije vodu i nema snage, ne može toplinu dostaviti do korisnika.
Moraju izbrisati vaše podatke
Svojom logikom toplane su počele teretiti izdvojene krajnje kupce da i po izdvajanju plaćaju snagu (paušal). Nakon osam godina hrvatsko pravosuđe je na razini Županijskih sudova ujednačilo kriterije, po kojem se izdvajanje iz sustava ima smatrati raskidom ugovora. To znači da poslije izdvajanja iz sustava, toplana mora izbrisati osobne podatke u krajnjem kupcu, jer više nije njihov klijent i ne može naplaćivati nikakvu snagu, posebno ne od potrošača s kojim nema ugovor.
Nitko ne primjećuje da toplane ne tuže potrošače zato što su se izdvajali, nego zlorabe Ovršni zakon i pokušavaju nezakonito uprihoditi financijska sredstva za što nažalost zbog lošeg Ovršnog zakona ne snose nikakvu odgovornost.
Temeljem navedenog Mreža potrošača Hrvatske poziva potrošače da prouče Zakon o tržištu toplinskom energijom, te tako mi potrošači prisilimo JLS da stvore tržište toplinske energije na kojem će vladati zakoni tržišta. Potrošači imaju univerzalno pravo na cjelovitu, pravovremenu i istinitu informaciju, temeljem koje mogu donijeti bez ičijeg pritiska najpovoljniju odluku za sebe.
Potrošači, nemojmo zaboraviti da po ZTTE nijedna toplana nema pravo odlučivati o našem eventualnom isključivanju iz sustava centralnog grijanja, to je stvar nas stanara-suvlasnika. Toplana nema pravo ulaziti u stan u kontrolirati kako se grijemo. Poslije kalorimetra u podstanici koji je kod izmjenjivača topline, toplana nema nikakvu nadležnost niti pravo nadzora niti odluke, što znači da nema pravo cijeniti možemo li se mi izdvoji iz sustava ili ne. Poslije podstanice je isključiva nadležnost i pravo nas stanara-suvlasnika da se dogovorimo kako ćemo plaćati grijanje, naravno u skladu s ZTTE, navodi MPH u svom priopćenju.
