Gabrijelova ruka stradala je u nevinoj igri s bratom. Nešto stariji Kristijan slomio je dva prsta na identičan način - nogometnom loptom. A step plesačica Manuela vježbala je plesnu točku koja je krenula po zlu.
Puna čekaonica djece na KBC-u Rebro pokazuje kako su dječje ozljede vrlo česte. Zahavljujući MUP-ovom nacionalnom programu prevencije, broj stradale djece u prometu se smanjuje.
No, broj ozlijeda na drugim mjestima je visoko iznad prosjeka zapadnih zemalja. 34% djece strada kod kuće, 30% u sportskim i rekreacijskim aktivnostima i 22% u školama i vrtićima.
"Zagrebačka djeca uglavnom stradavaju vozeći bicikl i igrajući nogomet", kazao je Anko Antabak, dječji kirurg. Profesor Antabak do ovih spoznaja došao je evidentirajući dječje ozljede u Zagrebu u sklopu projekta koji je pokrenuo sa studentima medicinskog fakulteta. No, relevantne podatke za cijelu Hrvatsku nemamo.
"Mora postojati nacionalni plan koji će sveobuhvatno svu hrvatsku ozlijeđenu djecu staviti u jednu bazu podataka, a onda stručnjaci moraju evidentirati koje su to crne točke na kojima stradavaju naša djeca", kazao je Antabak.
Skupinu za izradu takvog registra ministarstvo zdravstva osnovalo je prije sedam godina, no na tome je sve stalo. Zato se aktiviralo ministarstvo unutarnjih poslova koje će podržati izradu registra ozljeda.
"A iz toga bi onda trebale proizaći konkretne mjere, konkretni prijedlozi s kojima mislimo upoznati javnost", kazao je Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova. Jer iako gips uz malo mašte može postati umjetnička kreacija, ljeto bez njega puno je ugodnije.
