Ana Dragičević, Riječanka koja je pet godina bila zatvorena na psihijatriji zbog svoje homoseksualnosti, po izlasku je, kaže, više gladna nego sita. Na taj joj se način "odužilo" društvo koje ju je pod izlikom da se drogira, a na nagovor roditelja, sa 16 godina zatvorilo u Psihijatrijsku bolnicu Lopača i ondje držalo punih pet godina.
"Sada ću biti mjesec dana kod prijateljice, poslije... Ne znam. Probat ću je pitati da ostanem još malo duže. Živjela sam neko vrijeme s curom, ali nismo mogle plaćati stanarinu, pa se ona vratila roditeljima", priča 21-godišnja djevojka za koju ni roditelji ni dvije sestre više ni ne pitaju.
Ana je danas psihički bolje, no kao posljedicu tortura koje je prošla ima i poremećaj rada crijeva, pa je na rubu anoreksije. Kad je napokon izašla iz Lopače, upisala frizersku školu u riječkom Narodnom učilištu i prvi razred završila s odličnim uspjehom. Tako danas pokoju kunu zaradi frizerskom praksom.
Financijski je prvu godinu izgurala uz pomoć djevojaka iz lezbijske udruge Lori, a drugu joj je godinu, na njeno veliko čuđenje, platila nepoznata djevojka iz Indonezije, također preko Lori. Međutim, Ana je češće gladna nego sita. Povremenu jednokratnu socijalnu pomoć svakodnevne potrebe brzo "pojedu".
Stoga je u pomoć pozvala i one koji nisu okupljeni u udrugama vezanim uz seksualne sklonosti.
"Zvala sam ured riječkoga gradonačelnika Vojka Obersnela, objasnila tajnici da želim s njim razgovarati o mogućoj pomoći koju trebam. Uzela je moje podatke, ali mi se već dva mjeseca nitko nije javio", kazala je Ana za Večernji list.
Ljubica Jaković-Lazarić, redateljica dokumentarnog filma o Ani pod nazivom Zašto, prikazanog na ZagrebDoxu, tvrdi kako je djevojci dužan pomoći baš Grad Rijeka.
"Grad Rijeka suodgovoran je i trebali bi joj pomoći, jer Lopača u kojoj joj je oduzeto pet godina života pripada djelom i Gradu. Kad bi joj osigurali makar jednu sobu da ima gdje živjeti", kaže Jaković-Lazarić dodajući kako će i u drugom dijelu filma upozoravati na Anine probleme. A nazvat će ga Zašto nisi reagirao?
