Zašto Hrvatska ima dan žalosti zbog pogibije poljskog političkog vrha, a nije žalila za 300 tisuća poginulih na Haitiju, desecima tisuća poginulih u razornom potresu koji je pogodio kinesku pokrajinu Sečuan, tisuću koji su ovih dana izginuli na Tibetu... pa čak ni za 308 poginulih, tisućama ozlijeđenih i preko sto tisuća raseljenih susjeda Talijana nakon potresa koji je sravnio sa zemljom L'Aquilu?
Po čemu 97 poginulih u predsjedničkom zrakoplovu Tupoljev Tu-154 izaziva više tuge u Hrvatskoj od stotina tisuća siromaha u svijetu čiji su životi iščezavali, također nenadano, u nekoliko sekundi?
"Nekoć su mediji bili produžetak politike, a danas je to obrnuto. Naime, ovo s pogibijom Poljaka je postalo takvom temom od SAD-a do Europe da je Hrvatska to, po već utvrđenom modelu, kopirala, kako ne bi ispala iz igre. Vidjela žaba gdje se konji kuju, pa i ona digla nogu", komentira filozof i humanist Žarko Puhovski.
Dodaje da ta medijska pozornost potvrđuje jednu grubu tezu sociologa, koja zvuči cinično, ali je istinita.
"Oni su zaključili, nakon prebrojavanja sekundi u eterima i količine tekstova u tisku, da jedan mrtav Amerikanac medijima vrijedi kao pet mrtvih Nijemaca i 250 Bangladešana. Politički vrh Poljske, grubo rečeno, dosegnuo je 'vrijednost' Amerikanaca", kaže Puhovski.
'Za žrtve taj dan ne znači ništa'
Svećenik i sociolog don Ivan Grubišić u proglašavanju dana žalosti za Poljake vidi politički potez Vlade, kojim se pokušava udovoljiti određenom političkom interesu, a manje humanu gestu.
"Sam dan žalosti je čin koji tobože iskazuje humanitet, ali to nije to. Vlada to proglašava iz nekih političkih interesa, ne bih ulazio u to kojih. Sjetimo se da je Lech Kaczyński bio na inauguraciji predsjednika Ive Josipovića. Po mom mišljenju je potrebnija sućut i solidarnost s preživjelima jer se danom žalosti paralizira normalan život države, a za same žrtve on ne znači ništa. Solidaran treba biti s onima koje treba zbrinuti, što je i moralna obveza čovjeka kao čovjeka", kaže don Ivan Grubišić.
'Htjela se izbjeći paranoja i nacionalistička reakcija Poljaka'
Puhovski smatra da je dan žalosti "lukavo" smješten u nedjelju, upravo kako bi se umanjila šteta od "paralize" koju spominje Grubišić, a što se političkih interesa tiče, ističe da su u ovom slučaju važnu ulogu odigrali Europska unija i NATO, upravo zbog simbolike masakra kod Katinske šume, zbog čije je obljetnice politički vrh poljske putovao u Smolensk. Prije 70 godina ondje je sovjetski NKVD smaknuo preko 20 tisuća pripadnika poljske društvene elite.
"Radi se o simboličkoj gesti. Kaczyński je poginuo dok je putovao na mjesto teškog zločina Sovjeta nad Poljacima, umro je pod nerazjašnjenim okolnostima, i to je sigurno u jednoj mjeri izazvalo paranoju od Rusa kod Poljaka, koja je mogla dovesti do nacionalističkog refleksa. Solidarnošću NATO-a i EU s Poljacima to se pokušava izbjeći", smatra Puhovski.
U Vladi nam, zasad, nisu pojasnili zbog čega je 97 poginulih Poljaka vrednije od tisuća mrtvih u drugim dijelovima svijeta ili stotina mrtvih u našem neposrednom susjedstvu.
Prethodni članci:
arti-201004140143006 arti-201004100175006 arti-201004130461006 arti-201004130175006 arti-201004160206006
