Kći našega suradnika je, naime, slomila nogu i završila na Hitnoj. Kad su joj stavili gips, pitao je liječnika može li djevojčica dobiti štake. Liječnik mu je dao doznaku i poslao ga na šalter da je potvrdi.
Kad ga je pitao kako osoba koja ima nogu u gipsu - jer, podsjetimo, ima slomljenu nogu, dođe do šaltera, liječnik mu je odgovorio neka - cupka.
I tako pacijenti, nakon što cupkajući stignu do šaltera i tamo čekaju 15 minuta da bi dobili potvrdu za doznaku, upitaju mogu li onda u HZZO po štake.
"Ne budite smiješni"
"Gospodine, ne budite smiješni, pa nema HZZO štake. Nakon što tamo ovjerite dokument, odite u neki dućan i uzmite štake", odgovorili su našem suradniku kako govore svim pacijentima ljubazni zaposlenici bolnice.
Pacijent koji, za razliku od kćeri našega suradnika nema oca koji može trčati u HZZO, dakle tada cupkajući sjeda u taksi (ako ima novca) i ide u HZZO, gdje ponovo treba stajati pred šalterom. Tek nakon toga može, opremljen potvrđenom doznakom, otcupkati do najbliže trgovine koja drži štake, naravno nakon što je pronađe (pomoću interneta ili usmenom predajom, jer u HZZO-u ne daju popis trgovina).
Zašto vam štake ne bi dao liječnik koji vam je stavio gips nego nepokretan čovjek mora obići, odnosno otcupkati, tri lokacije prije nego što ih dobije? Zato jer bi to bilo previše logično jednostanvo i humano, previše jednostavno za državu u kojoj živimo, komentirao je naš suradnik, što nas je ponukalo da provjerimo što o tome imaju imaju za reći u HZZO-u.
Tračak nade
Iz HZZO-a dobijamo odgovor koji tumači važeći Pravilnik o ortopedskim i drugim pomagalima.
"Potpazušne štake s podešavanjem visine“ propisuje specijalist ortoped, specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije ili specijalist kirurg, a odobrava ovlašteni radnik Regionalnog ureda/Područne službe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). Pomagalo je namijenjeno osiguranim osobama s privremenim invaliditetom nakon ozljede noge za prebacivanje težine tijela s nogu na ruke i ramena.
Ukoliko osigurana osoba s privremenim ili trajnim slabijim mobilitetom ima potrebu za dugotrajniju pomoć pri hodanju, izabrani doktor (ugovorni liječnik primarne zdravstvene zaštite-liječnik opće/obiteljske medicine ili pedijatar) može propisati ovo pomagalo i u tom slučaju nije potrebno dobiti odobrenje ovlaštenog radnika HZZO-a. Mjesto isporuke pomagala je u ljekarnama i specijaliziranim prodavaonicama koje imaju sklopljen ugovor s HZZO-om".
Sve je, dakle, jasno - skakutanje i cupkanje sa slomljenim kostima ne može se izbjeći. Bar za sada, jer, iz HZZO-a nam ipak kažu kako je u tijeku revizija Pravilnika, kojom će se osiguranim osobama olakšati dolaženje do pomagala koje im je potrebno.
To daje nadu da će se možda ipak promijeniti sulud propis zbog kojeg su pacijenti s prijelomima kostiju, koji ionako trpe veliki bol, prisiljeni skakutati od šaltera do šaltera prije nego im daju osnovno pomagalo na koje će se osloniti.
