Da je doista riječ o dramatičnom padu broja djece koja odlaze na posvojenje, potvrdila je i ravnateljica Dječjeg doma Zagreb, Jasna Kelava Ćurković.
"Iz našeg doma godišnje se prosječno posvajalo 30-ak djece. Lani je taj broj pao na šestero djece i bili smo uvjereni da je to minimum, a ove godine se sveo na samo jedno dijete. Istodobno, dolazak djece na smještaj u ustanove ne jenjava, svakodnevno primamo zahtjeve za smještaj iz svih krajeva Hrvatske, a udomiteljstvo kao alternativna obiteljska skrb o djeci ne razvija se u potrebnom opsegu, rekla je Kelava Ćurković za Jutarnji list.
Doneseni planovi propali
Neki od uzroka ove poražavajuće statistike su predugo trajanje sudskih procesa tijekom kojih se stječu pravni preduvjeti za posvojenje djece (što se prije svega odnosi na lišenje roditeljske skrbi bioloških roditelja), česte izmjene Obiteljskog zakona koji regulira i posvojenje, a koje pak redovito dovedu do zastoja u postupcima ili do gotovo potpunog gašenja međunarodnih posvojenja, jer su, primjerice, djecu s teškoćama i djecu nacionalnih manjina, koja čine većinu djece spremne za posvojenje u Hrvatskoj, ranijih godina u pravilu posvajali strani državljani.
Iako su u Hrvatskoj ranijih godina doneseni neki konkretni planovi kako promijeniti postojeće stanje, izgleda kako su svi oni redom propali.
Tako je, primjerice, Master planom koji je Hrvatska donijela 2010. godine, bilo zacrtano da se od 2012. godine djeca mlađa od tri godine više neće smještavati u domove već isključivo u udomiteljske obitelji, a djeca do 7 godina u dom su trebala biti smještavana samo iznimno i na razdoblje ne dulje od šest mjeseci, podsjetila je Tatjana Katkić Stanić iz Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike.
U Hrvatskoj kronično nedostaje udomiteljskih obitelji
"Ne samo da i dalje smještamo djecu najmlađe dobi u domove, već bilježimo i povećanje", rekla je Katkić Stanić. Ovome treba dodati i činjenicu da djeca u domovima ostaju godinama: u domu u zagrebačkoj Nazorovoj ulici smješteno je 50 djece mlađe od sedam godina, od kojih je jedno dijete u domu dulje od pet godina, a tome je pak razlog odugovlačenje s izricanjem najteže mjere biološkim roditeljima - mjere lišenja roditeljske skrbi pa je tako najveći broj djece u pretrpanim domovima, zapravo djeca koja ne mogu biti posvojena jer je njihovim roditeljima izrečena tek mjera zabrane stanovanja s djetetom: to znači da roditelji imaju pravo na redovni kontakt s djetetom jer se očekuje da će se roditelji “popraviti” i da će im dijete biti vraćeno, navodi Jutarnji.
Naime, ta je mjera bitno blaža od oduzimanja roditeljske skrbi i trebala bi se izricati na najviše godinu dana, iznimno dvije: nakon tog roka, u kojem socijalna služba radi s biološkom obitelji, treba odlučiti hoće li se dijete vratiti k roditeljima ili će se roditelje lišiti roditeljske skrbi, čime stječu uvjete za posvojenje.
Problem je u tome što se takva mjera izriče ponekad i po četiri ili pet godina zaredom.
Tu je još i kronični manjak udomiteljskih obitelji, kao i drastično smanjenje raspoloživog kapaciteta u domovima.
"Udomitelji u Hrvatskoj prosječno su stari blizu 60 godina, a novih udomiteljskih obitelji praktički nema", rekla je Mladenka Ravenski iz Foruma za kvalitetno udomiteljstvo.
Prenatrpanost domova, nažalost, također je stvarnost pa je tako samo u studenome ove godine zagrebački dom zbog prekapacitiranosti, morao odbiti zahtjeve za čak 20 djece.
"Svjesni smo problema. Stoga ćemo donijeti novi Zakon o udomiteljstvu, kojim ćemo uvesti profesionalizaciju udomitelja te se nadamo da ćemo na taj način pronaći nove, kvalitetne udomitelje", poručila je Marija Pletikosa, državna tajnica u MDOMSP-u.
