Prema procjenama ekonomista, na tajnim računima diljem svijeta skriva se negdje između jednog i 25 bilijardi dolara ili oko 10 posto ukupnog globalnog BDP-a. Od Volodimira Zelenskog i 'Putinovog novčanika' Petra Kolbina, preko Borisa Johnsona, do arapskih šeikova i ostalih svjetskih moćnika - afera Pandora papers otkrila je krajem prošle godine nevjerojatan broj ljudi koji svoj novac sakrivaju na offshore računima. Jedan je od njih umalo postao i uhićeni direktor u INA-i, Damir Škugor.
Prema pisanju Jutarnjeg lista, Škugor i njegov umirovljeni otac Dane, na čijem je računu pronađeno oko 480 milijuna kuna, namjeravali su novac prebaciti u Švicarsku, što su navodno otkrili istražitelji tijekom tajnog praćenja i prisluškivanja osumnjičenih osoba.
Iako se države popularne za otvaranje offshore računa nazivaju 'poreznim oazama', u njima sigurne sefove nalaze i različiti kriminalci koji pokušavaju zaraditi ilegalno stečena ili ukradena sredstva. Što ove države čini hit destinacijama za ilegalni novac i kako ga 'skrivaju'?
Kajmarski otoci, pa SAD i Švicarska
"Tako da ne podliježu istim standardima. Vi ne možete natjerati neke države da prihvate sve međunarodne standarde oko primanja novca. Naravno, postoje tu politički pritisci, no ne može nitko natjerati državu da mijenja svoja pravila. To rade upravo zbog činjenice da na taj način privuku kapital. Radi se o otočnim državama koje nemaju mnogo prirodnih resursa i tu su vidjeli svoju komparativnu prednost, da privlače kapital, možda i sumnjiv, no njima odgovara da na taj način financiraju svoj razvoj. To rade tako da olakšavaju standarde prema kojima netko može tamo prijaviti novac, bez da mora dokazati njegovo podrijetlo, ali ne samo to. Pitanje je regulacije koja se primjenjuje", objasnio je ekonomist Vuk Vuković.
Popis poreznih oaza je dugačak, najviše ih je na Karibima, no prema istraživanju britanske nevladine organizacije Tax Justice Network, visoko na ljestvici financijske tajnosti našle su se neke neočekivane države. Tako je odmah iza Kajmanskih otoka SAD, a slijede redom Švicarska, Hong Kong, Singapur, Luksemburg, Japan, Nizozemska, Djevičanski otoci i Ujedinjeni arapski emirati.
Dok je SAD najpopularniji za bogataše s Istoka, o Švicarska je posebno popularna kada je riječ o kriminalnom novcu. Podaci o klijentima njihovih banaka spadaju među najstrože čuvane tajne na svijetu, a kontroverze sežu do prve polovice 20 stoljeća, poput one o skladištenju nacističkog bogatstva. Curenje podataka iz jedne od najpoznatijih svjetskih banaka Credit Suisse početkom godine otkrilo je da je ova banka nastavila poslovati s moćnim kriminalcima, čak i nakon što su njihovi zaposlenici prijavili sumnjive aktivnosti svojih klijenata. Lista je podugačka, samo neki od takvih klijenata bili su filipinski trgovci ljudima, milijarder koji je naručio ubojstvo svoje djevojke, ili Talijan optužen za pranje novca za kalabrijsku mafiju, a spominjala se i pomoć u pranju novca bugarskoj kokainskoj mafiji.
'Vjerojatno su čekali uvođenje eura'
"Ovo je već dugo godina problem i u Švicarskoj. Kada se takve stvari otkriju, uvijek se reagira naknadno, ali mnogo je takvih primjera, i nekih američkih i engleskih narko kartela, ali i terorista, što već i pitanje nacionalne sigurnosti. Pitanje je događa li se to sustavno ili preko određenih pojedinaca u bankama. Ali zato treba postojati sustav da se takve stvari onemogućavaju, sustav odgovornosti koji će kažnjavati takve situacije da uopće ne dođe do njih. Neke banke uvode posebna pravila pa to pokušaju izbjeći na razne načine, no neosporno se radi o kaznenim djelima", objasnio je Vuković.
A zakoni u Švicarskoj postoje, no ne provode se sustavno, što je jedan od velikih problema u toj državi. Stoga nije ni čudno da se Škugor upravo tamo zaputio sa svojim ocem sredinom srpnja ove godine. Na kraju je 'pao' zbog razgovora u kojem od nepoznate osobe traži tehničke savjete o tome kako otvoriti račun i prenijeti novac u švicarsku UBS banku. Vukovića smo pitali kako bi mu to uopće moglo poći za rukom, odnosno jesu li Škugor i otac mogli jednostavno prebaciti novac na račun ili postoji drugačiji proces.
"Prvo, neće vam nitko primiti kune. U ovom konkretnom slučaju oni bi trebali te kune pretvoriti u eure. Oni su vjerojatno zato čekali 1.1., kada se kune automatski konvertiraju u euro, pa se novac može mnogo lakše izvući. Inače bi trebali napraviti konverziju, netko bi trebao kupiti te kune, što bi za tako veliki iznos impliciralo da se možda može rušiti tečaj. Tu bi HNB reagirao, njima bi se upalila lampica i išli bi ispitati tko pokušava konvertirati tako veliku količinu novca. Naravno, to se mora napraviti preko bankarskog sustava. To je jedan operativni problem. Oni su valja računali s 1. siječnjem da će taj problem nestati i da će u Švicarskoj imati račun na koji bi mogli brzo prebaciti taj novac. To im je, na primjer, mogao biti plan", zaključio je Vuković.
