Širenje mržnje i laži u javnom prostoru pokazalo je svoje pravo lice ovih dana u Norveškoj. Što možemo naučiti iz toga?
Prvo, oni koji su zaslužni za širenje laži, ustrajat će u njima. To se dogodilo i prošli petak kada su mediji u vlasništvu Ruperta Murdocha, ali i BBC i američki predsjednik, zborno zaključili da se radi o terorizmu prije nego je u javnost procurila fotografija Nordijca arijevskog izgleda koji je priznao ubojstvo 76 ljudi.
Odmah se zatim razotkrilo kako terorizam ne označava svaku vrstu "nedržavnog" ili "nevojnog" sijanja smrti i straha, već je taj termin rezerviran za islamski svijet. New York Times je promijenio priču na sljedeći način: "Stručnjaci za terorizam tvrde da su, iako su vlasti u konačnici isključile islamski terorizam kao uzrok napada u petak, pojedine skupine ili pojedinci oponašale brutalnost i višestruke napade kakve provodi Al Kaida".
Anders Behring Breivik je istog momenta iz "terorista" promoviran u "luđaka", "usamljenog jahača" i "desnog ekstremista".
Praviti se blesav - 'nisam ja'
Drugo, oni koji su doprinijeli ovakvoj akciji, temeljenoj na strahu i mržnji koje su sami sijali, pravit će se da nemaju pojma što se zbiva.
U analizi časopisa Time nazvanoj "Kako je Skandinavija postala utočište rigidne desnice" nabrajaju se promidžbeni plakati stranaka koje su uspjele ući u parlamente zahvaljujući sijanju mržnje protiv imigranata i tamnoputih ljudi. Progresivna partija 2005. godine za predizborni plakat je izabrala sliku koja je prikazivala tamnoputog muškarca s pištoljem u ruci, uperenim u kameru, a iznad njega je bilo ispisano "Počinitelj je stranog podrijetla".
Ekstremni desničari u Švedskoj su tako na plakatu prošlogodišnje kampanje prikazali ženu u burki kako trči ispred starije rođene Šveđanke do ureda na kojemu se ostvaruju povlastice.
Nedavna studija Norveškog direktorija za integraciju i multikulturalizam proučavala je javni govor u odnosu na rasne, vjerske i ine teme i došla do nalaza koji mogu značiti medijsko poticanje islamofobije: tamošnji su mediji 2009. godine upotrijebili riječ "musliman" ili "Islam" 77.000 puta, dok je, primjerice, "svinjska gripa" koja je bila ogromna zdravstvena tema - spomenuta 74.000 puta.
Istraživanje Sveučilišta u Helsinkiju pokazalo je, pak, da se imigranti u medijima prikazuju na dva načina - "ili su Finci (uopće se ne spominje njihovo podrijetlo odnosno da su imigranti) ili su korisni Fincima. Rasprava se uopće ne poziva na pitanja ljudskih prava". Slična se stvar događa danas s Romima u Hrvatskoj - kada uspiju u našemu svijetu, po našim kriterijima, zaboravi se na njihovo romsko podrijetlo.
Anders Behring Breivik imao je na čemu temeljiti svoje mišljenje. Imao je blogove koje je neometano čitao iako šire mržnju, imao je knjige koje je čitao, neprecizne policijske statistike o kriminalu i terorizmu i nitko od spomenutih autora, ama baš nitko se ne osjeća krivim za pokolje.
Papa odlučio ne počistiti ispred svog praga
Imao je za uzor katoličku crkvu čije je križarske ratove htio iz mračnog doba povijesti oživjeti u 21. stoljeću. Mrzio je protestantske svećenike koji su u trapericama protestirali za Palestinu i promovirao je ideju da se crkve davno odcijepljene zbog Martina Luthera pripoje Vatikanu.
Zašto papa Joseph Ratzinger u svojoj osudi pokolja niti jednom riječju nije spomenuo te križarske ratove ili kršćanski ekstremizam? Nitko ne tvrdi da je Vatikan odgovoran, ali je definitivno spominjan u njegovom "luđačkom, ne terorističkom" manifestu. Nije li posao pape trebao biti govor u ime katolika i njihove crkve, a ne samo općenita osuda bezlične i nekonkretne mržnje?
To je bitno zbog sljedećeg pitanja - hoće li ubuduće islamofobi biti maltretirani po zračnim lukama ako su lijepi, plavi i visoki? Teško.
Selektivno zapažanje
Treća lekcija glasi: oni što ne mrze jednog po jednog čovjeka već čitave nacije ili vjeroispovijesti odjednom, vole filtrirati informacije i slagati ih u kupusare svog zbrčkanog uma kakva je "Deklaracija o nezavisnosti 2083." Andersa Behringa Breivika.
Kako drugačije objasniti previd djelovanja NATO-a nakon 1999. godine, kada su spriječili srpski narod u namjeri etničkog čišćenja muslimana na Kosovu? Što su Afganistan, Irak, Palestina, Libija, Sirija? Zar su to budističke zemlje?
U tom djelovanju NATO-a, "ratu protiv terorizma" i "širenju demokracije i slobode" bombama i streljivom, na žalost, sudjeluje i Hrvatska vlast i hrvatski mediji.
Kada je trebalo opravdati "dvotjednu" intervenciju u Libiji koja traje već pet mjeseci svi su zdušno prenijeli informaciju kako je Moamer Gadafi unajmio plaćenike iz inozemstva da teroriziraju pobunjenike i da njegova vojska provodi grupna silovanja. Koliko ih je prenijelo nalaz Amnesty Internationala i Human Rights Watcha da nije pronađen niti jedan dokaz tome?
Josipovićev doprinos islamofobiji
U prešutnom odobravanju širenja straha i mržnje prema muslimanima sudjelovao je i hrvatski vrhovni zapovjednik vojske. Ivo Josipović je bio "zadovoljan onim što je vidio" na vojnoj vježbi "Immediate Response 11" kod Slunja sredinom lipnja. Ondje je 600 hrvatskih i američkih vojnika protivnika prikazalo u košuljama bez kragni do koljena, širokim hlačama i s turbanima na glavama. A predsjednik ni da bi okom trepnuo.
A o našem javnom diskursu da se ne govori. Imamo u Saboru tri zastupnika stranke koju je utemeljio osuđeni ratni zločinac. A to se i čuje. Imamo HSP koji otvoreno pljuje po srpskoj manjini. Jadan od vodećih članova vladajuće stranke, Ivan Jarnjak, o preminulom osumnjičeniku za ratni zločin protiv srpskih civila izjavljuje kako mu je on bio jedan od najboljih suradnika za vrijeme rata i da bez njega ne bi bilo Hrvatske. I nikome ništa. Kakvim se rječnikom i tezama služi uvaženi zastupnik i šef HVIDRA-e Josip Đakić?
Sustavno njegovanje krivih informacija
Što se događa kad se lažima u javnom prostoru predugo dozvoljava da vlast naših vlastodržaca bude skoro pa neograničena, naučili smo iz vlastitog primjera.
Opljačkani smo, ne znamo koliko smo dužni i koliko će nas to koštati. Za razliku od Deše Mlikotin Tomić koja je, osvanula na naslovnici Jutarnjeg lista u kućnom ogrtaču, od Ive Sanadera smo vidjeli samo šlapu. Ne znamo kako taj čovjek sada izgleda, pa se otvara neograničen prostor za manipulacije i dogovore. Kome sve to koristi ne zna se.
Zaključak: Nije Anders Behring Breivik toliko lud, koliko je loše informiran i zadojen mržnjom koja je dovoljno dugo bila dovoljno prihvatljiva, ako ne dijelom i poželjna. Kome nije jasna razlika između te dvije stvari, neka pogleda kultnu "Generaciju X" za domaću zadaću. Princip je isti, samo Breivikov nacizam ne nosi svastiku.
